Nekad veliki projekt

'Moji roditelji su se zaljubili na gradilištu Mosta slobode'

Foto: Privatna dokumentacija
Most slobode
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Most slobode
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Most slobode
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
Most slobode
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Most slobode
Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Most slobode
18.03.2019.
u 21:57
Vjekoslav, šef gradilišta, došao je na Nevenkin prag da obitelji kaže kako će im se kuća rušiti...
Pogledaj originalni članak

Tih pedesetih godina mladi par skrivao se oko velikih čeličnih konstrukcija na rubu Trnja. Upoznali su se dok Most slobode još nije imao prepoznatljive obrise. On je pokucao na njezina vrata da bi obitelji objasnio kako će polovicu njihove kuće srušiti da bi se izgradio objekt koji će premostiti Savu.

Zaljubili su se gotovo iste sekunde, a nepunih dvije godine kasnije, u rujnu 1959., gledali su skupa i otvorenje mosta. Vjekoslav i Nevenka Kolić tada su se i vjenčali, a ubrzo se rodio i njihov sin Davorin. U kući na Trnjanskoj cesti 140, ispod mosta koji su sada gradske vlasti odlučile obnoviti na njegov 60. rođendan, Davorin je proveo i velik dio djetinjstva. Kod mosta se s prijateljima igrao kauboja i Indijanaca, tamo su se događale prve ljubavi, a u kući su bili i za velike poplave 1964. godine.

Video - Stanje zagrebačkih mostova

Život ispod mosta

Most slobode tako je, potpuno spontano, obilježio njihove živote. A sve je počelo njegovom gradnjom, koju je nadzirao upravo otac Vjekoslav. On je, naime, radio kao šef gradilišta smještenog odmah pokraj kuće koja će kasnije postati njihov obiteljski dom.

Kuća je sagrađena 1920. i dugi je niz godina bila najjužniji ulaz u grad. Malo dalje bila je stanica za skelu koja je vozila preko Save, a u kući je bila “birtija” u kojoj su putnici mogli kupiti alkohol i duhan. Držala ju je obitelj Bechtan, to je familija s mamine strane – priča sad već odrasli Davorin Kolić, koji još uvijek svrati onamo. I on se, poput oca, odlučio baviti mostovima. Vjekoslav je, naime, kao inženjer građevine sagradio cijeli niz mostova, među njima je i onaj na Jankomiru i u Osijeku.

Davorin je na mostovima diplomirao i doktorirao, no odlučio je živjeti u Austriji, iako je tijekom karijere “gradio” u više od dvadeset zemalja svijeta. Među ostalim, radio je i reviziju glavnog projekta Pelješkog mosta. Kad doputuje u Zagreb, uvijek dođe u staru kuću na Trnju. Prisjeti se tad svih priča o mostu koje mu je pričao otac, koji je prije četiri godine preminuo. I raduje ga što se počelo s obnovom. No da se most održavao kako je trebalo, kaže, možda temeljiti zahvat, čija je prva faza počela ovih dana, ne bi bio potreban. Prva faza obnove počela je u subotu i trajat će pet mjeseci, do 16. kolovoza.

Taj most gotovo da nije diran otkako je napravljen. Kažu da će obnavljati pješačke staze, ograde i vijence, a prvo su trebali početi s lukom, čija je unutrašnjost u tko zna kakvom stanju – kaže Davorin Kolić. U vrijeme dok se most gradio, dodaje, bio je najrazvijeniji projekt toga doba. Prilikom njegovog osmišljavanja projektant Krunoslav Tonković pazio je na svaki detalj.

Video - Most slobode

Bio je stručnjak svjetske klase, iako se pričalo da je s njim bilo zahtjevno raditi zbog teškog karaktera. On je inzistirao da to bude lučni most, unatoč tome što se takav tip mosta ne radi na ravnici. No znao je što je estetski bolje – govori Davorin Kolić. Blokovi bijelog kamena crtali su se i klesali na Braču, specijalno da bi se ugradili u most.

Jedna žrtva mosta

Po taj je kamen išao moj stari – kaže Davorin Kolić, dodavši da se to kasnije nije pokazalo kao dobro rješenje. Budući da je to kamen vapnenac, koji nije primjeren za kontinentalne uvjete i smrzavicu, s vremenom se počeo raspadati do te mjere da su se znale odlomiti i velike gromade. Tonković je posebno projektirao čak i unikatnu ogradu te reflektore.

– To je originalna rasvjeta tog mosta, radio je čak i studije na koji način će se svjetlo širiti. Planski su sadili čak i drveće uz obalu Save – kaže Davorin Tonković, dodajući da je most gradilo između petsto i šesto ljudi. Gradio se s vrlo malo mehanizacije, a nastradao je jedan radnik.

Postojao je vrlo uzak mostić, odnosno cijev po kojoj su inženjeri hodali s obale na obalu. Radnici nisu smjeli. Pao je s mosta u vodu, koja na tom mjestu nije duboka, ali nažalost nikad nije pronađen. Pretpostavlja se da je prilikom pada stradao od udarca o kamenje – ispričao je jednom prilikom Vjekoslav Kolić. S inženjerom se ekipa Večernjaka prošetala po mostu pola stoljeća od njegove izgradnje. 

Video - Zagreb na Savi: počeli radovi oko Mosta slobode 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 8

Avatar rubinet
rubinet
12:16 19.03.2019.

Lijepa priča! Dajte više takovih.

DU
Deleted user
06:59 19.03.2019.

Jedni su gradili bez mehanizacije a drugi "............farbaju" ...jedva....Drugi lakše ruše........

TR
Trnje27
09:01 19.03.2019.

Isto je tako trebalo navesti (nije sve tako romantično!) da su za gradnju toga mosta tadašnje vlasti otuđile i upotrijebile velike kamene blokove bijeloga bračkoga kamena koji su bili namijenjeni gradnji crkve Krista Kralja na Trnju za potrebe novoosnovane istoimene župe koju je 3. srpnja 1938. godine, blagoslovivši samostansku kapelu sestara dominikanki te temeljni kamen za buduću crkvu, osnovao bl. Alojzije Stepinac. Crkva na Trnju, čiji je projekt među ostalima osmislio i Ivan Meštrović, ostala je tako u "gabaritima" prizemne, polusuterenske građevine koja je prvotno bilo pretvorena i u skladište krumpira. I to treba znati!