Mora se kasniti kada usred zime zima iznenadi građevinare

Od informacije kako je treći put produljen rok za dovršetak Koturaške ulice mnogo je zanimljivije ono da je izvođače i grad iznenadilo zimsko vrijeme. Ako sam pak dobro informiran, proljeće nastupa 21. ožujka.

Do tada traje zima. Pa mi je teško vjerovati da Grad, čijom se zimskom službom dičimo, može biti iznenađen što je krajem veljače još zima. A onda ova zima i nije pretjerano obilovala snijegom. Ovih dana pada tek lagana kiša. Ni temperature nisu dramatično niske. Koturaška svejedno i dalje izgleda kao tenkovski rov. Ne haje zima što je u Koturaškoj osnovna škola te što ta ulica vodi do kvarta s gustom raspoređenim različitim tvrtkama. Koji je ujedno i veliko stambeno naselje.

Općenito je upitan termin odabran za rekonstrukciju jedne prilično bitne ulice. Njezino uređenje doprinijelo bi i uređenju prostora oko pruge koja prolazi kroz grad. Imalo bi se i o tome što reći. Rekao bih kako je uređenje takve ulice ozbiljan zahvat. Navikli smo da se u tom slučaju preuređenje radi ljeti, a ne zimi. Ne bi li bilo bolje da se u ovom periodu poduzelo nešto drugo. Na drugom kraju Martinovke postoji nešto drugo.

O Paromlinskoj se stalno nešto piše, obećava, prije nekoliko dana još jedanput. Iz te se ulice ne može propisno niti izaći pa je gradonačelnik stidljivo obećao kako će “nešto poduzeti”. A gdje je još preuređenje za kojim ta ulica smještena između dva zagrebačka simbola, Glavnog kolodvora te Koncertne dvorane Lisinski jednostavno vapi?!

Od cityja do sluma, reklo bi se. Ima tamo posla za dvije godine, a ne tek jedno ljeto ili zimu. Za pothvate koje tamo treba poduzeti bili bismo u stanju tolerirati i više kašnjenja od “samo” tri koliko nas je pogodilo s Koturaškom. Da ne spominjemo ovdje nesretnu Donadinijevu u Španskom, koja asfalta nikada nije ni vidjela. Tamošnji stanovnici svoje “pravo na radove” ne mogu ostvariti već 42 godine.

Valjda nije da se prioritet daje poslovnjacima iz Koturaške i Unske prije nego običnim ljudima iz Donadinijeve.