Na tisuće prolaznika i turista svakodnevno gleda u to dvorište. A baš je taj vinograd jedno od najfotografiranijih mjesta u gradu. Neobično im je, vjerojatno, što se 560 trsova našlo baš usred starih ulica Gornjega grada i iznad kafića u Tkalčićevoj ulici. Odmah pored Felbingerovih stuba obitelj Teskeredžić odlučila je vratiti vrijeme unazad i posaditi na tom brdu ono što se ondje nalazilo prije sto godina.
- Dok sam odrastao u toj kući u Radićevoj ulici, tu je bio voćnjak, zajedničko vlasništvo svih stanara. No pedesetih godina, kad je ispod brda sagrađen bunker koji vodi na Dubravkin put, o voćnjaku se polako prestajalo brinuti i do šezdesetih-sedamdesetih parcela je potpuno zapuštena – rekao je Emin Teskeredžić, inače stručnjak za uzgoj i bolesti riba. Nakon više od 40 godina rada u Institutu Ruđer Bošković, u mirovini odlučio se baviti agronomijom pa je ispred kuće zasadio vinograd.
Osim toga, na Agronomskom fakultetu svojedobno je stekao i doktorsku titulu. Prije deset godina tako je srušio divlje narasle akacije i krenuo u projekt proizvodnje pjenušca s Gornjega grada. I to sve uz nadgledanje Gradskog zavoda za zaštitu spomenika i prirode.
- Prvo sam morao predati idejni, pa arhitektonski projekt, duga je to bila procedura. Projekt je radio pejzažni arhitekt Dragutin Kiš. No isplatilo se, ove ću godine zajedno s obitelj i prijateljima prvi put brati grožđe koje ide u proizvodnju – rekao je Teskeredžić.
Od tristo kilograma planira napraviti stotinu litara pjenušca, kojem još nije dao ime. Prvi proizvod vinograda podijelit će velikoj obitelji. Lozu je posadio prije dvije i pol godine, nakon što je zajedno s profesorom Edom Maletićem s Agronomskog fakulteta uzeo analize zemlje. Profesor Maletić odredio je i da razmak između trsova mora biti 120 centimetara, te savjetovao da se sadi chardonnay i crni pinot. Potkraj kolovoza Teskeredžić planira berbu.
Predivno.Blago njemu.