Najbolju djevojku u selu osvojio sam iskrenošću

Uvijek treba biti iskren, poštovati svog partnera, a dođe li do svađe, suzdržati se od ružnih riječi. No najvažnije je razumjeti se međusobno i sve raditi zajednički, uz dogovor. To je tajna braka koji traje do kraja života, savjetuju Ana i Stjepan Pavlinić dok sjedimo u njihovu domu na zagrebačkoj Šalati. A oni znaju što govore jer su upravo proslavili platinasti pir – 70. godišnjicu braka. Dok je devedesetogodišnji Stjepan pod ruku vodio svoju godinu dana mlađu suprugu Anu pred oltar Župne crkve sv. Ivana Krstitelja u Novoj Vesi na blagoslov braka, malo tko je ostao suhih očiju.

– Bila je najljepša i najvrednija djevojka u cijelom selu, nitko joj nije mogao odoljeti – prisjeća se dana kada je u Gračanici upoznao svoju životnu odabranicu. Svidjela mu se, kaže, njena zrelost i pamet, a ona je u njemu vidjela iskrenog i dobrog čovjeka. Oboje su vrlo brzo shvatili da žele zauvijek ostati zajedno, iako su im roditelji isprva branili da se vjenčaju.

– Rekli su nam da smo premladi jer sam ja imala 19, a on 20 godina – objašnjava Ana Pavlinić. No, dodaje, kako je Stjepan tada već radio kao automehaničar, brak su ipak blagoslovili. Ubrzo nakon vjenčanja 1949. godine dobili su kćer Ljubicu, a Stjepan je pošao u vojsku. No nije mogao dugo biti bez svoje Ane.

– U tri godine, koliko je bio u vojsci, na dopust je došao barem 15 puta samo da bi vidio mene i kćer, a stalno je slao i pisma ističući koliko mu nedostajemo – prisjeća se ona.

U sedam desetljeća braka, dodaju Pavlinići, bilo je “malo crnog, malo belog”, preživjeli su uspone i padove, a među njima i gubitak voljene kćeri Ljubice. No, kažu, uvijek su imali jedan drugoga u dobrome, ali i kao podršku u loše dane.

– Dijelimo svu bol, ali i svu sreću u našim životima i uvijek se dobro razumijemo. Drukčije ne bismo doživjeli toliko godina braka – složni su Pavlinići.

Obitelj je neko vrijeme provela i u Njemačkoj, a 1989. godine otvorili su Autokuću Pavlinić – Sopić. Uspješan biznis danas vode njihova unučad Biserka Pribanić i Željko Sopić.

– No deda svako jutro dolazi u radnju i provede u njoj po nekoliko sati. Još uvijek također vozi auto, iako jako oprezno – ističe unuka.

Imaju i troje praunučadi, Petra, Paulu i Dominika, koji su s brojnom rodbinom i prijateljima bili na velikoj fešti kojom su Ana i Stjepan Pavlinić obilježili platinasti pir.