'Naši prijatelji preko Dunava kažu: demokratija je, burazeru'

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić slavi 'punoljetnost' na čelu Zagreba. 

Najdugovječniji zagrebački gradonačelnik prije točno 18 godina sjeo je na čelno mjesto glavnog hrvatskog grada. U razgovoru za N1 osvrnuo se na svoj mandat gradonačelnika, a razgovor se prigodno odvio kraj zagrebačkih fontana, kako ih je nazvao i novinar, a Bandić je to iskoristio kako bi se prisjetio protivnika fontana.

- Dok su se gradile i dok ih ljudi nisu prihvatili bile su 'Bandićeve'. Kad su ih ljudi prihvatili sada su 'zagrebačke' i ja sam na to ponosan. Ovo je prekrasno mjesto i ishodišna os Lenucijeve potkove s koje puca pogled na Zagreb, na Stepinčevu katedralu i sve ono što u Donjem i Gornjem gradu čini Zagreb europskim gradom.

Na upit o tome s čime je zadovoljan, a s čime nezadovoljan rekao je kako je 'zadovoljan svime napravljenim, a nezadovoljan što na najbliže suradnike nije mogao prenijeti strast i želju za življenjem za Zagreb', ali je zaključio kako je to očito njegov križ.

Na novinarsko pitanje zašto je tako često putovao u Rim odgovorio je: - Išao sam 25 puta za sedam ili osam godina, žao mi je što nisam išao više.... Gradonačelnik Bandić neće polagati račune nikome osim građanima, neću ni medijima ni nikome osim na svojoj savjesti i poslu koji obavljam. Malo putujem, a svaki put iskoristim da promoviram Zagreb...Kada bismo pogledali što smo napravili u tih 25 puta onda bi rekli: 'hvala, Bandiću kapa do poda'.

Za kraj je prokomentirao na svoje protivnike, spomenuvši novinare i 'one koji prosvjeduju'.

-  ...Ima nekih koji uvijek prosvjeduju i buše gume dok netko vozi auto, poput Vilija Matule, Urše Raukar i vaših kolega koji primaju plaću, a u slobodno vrijeme prosvjeduju. Vili Matula prima kod mene plaću, a prosvjeduje, to je dokaz samo da je u Zagrebu demokracija. Naši prijatelji preko Dunava kažu: 'demokratija je, burazeru'. Tako ja Matuli i Raukar poručujem: demokracija je. S njima se neću baviti. Supruga od Vilija Matule me molila da mu damo kruha. On je zaslužio da dobije kruh. Plakala je. A kad se žena rasplače, onda morate pomoći čovjeku', zaključio je Bandić uz opasku kako nije pretjerao s ovim odgovorom nego je samo stvari nazvao svojim imenom.