Našim vjernim suputnicima treba mjesto na kojem ćemo ih se sjećati

U Parizu i Londonu postoje još od kraja 19. stoljeća, dok je u Hrvatskoj posljednje zatvoreno u Rijeci prije 15 godina, kada se zakonom zabranilo zakapanje životinjskih lešina u zemlju. Groblje kućnih ljubimaca rijetko je predmet razmišljanja ljudi. Jednostavno, čak i vlasnici pasa, mačaka i ostalih životinja toga se ne sjete. Sve dok ne dođe taj dan.

– Nemoj sad plakati, živjela je koliko hrčci žive, a otišla je radeći ono što je voljela, jedući poslastice – tješila me sestra prije mjesec dana, kad je ovaj svijet napustila moja hrčkica Matilda. Živjela je dvije i pol godine, što je otprilike i životni vijek hrčka, kretala se samo ako je morala, za jelo je imala sve što je poželjela, a omiljena aktivnost bila joj je sjedenje na glavi, u gnijezdu od nečije kose. I kad čovjek prebrodi činjenicu da njegova ljubimca i njegovih neobično simpatičnih navika nema, vrijeme je da ga se dostojno i pokopa.

Malu Matildu jednostavno nisam mogla samo tako baciti u smeće, što su mi mnogi savjetovali, “jer je sasvim mala, nije da je riječ o njemačkom ovčaru”, a budući da u Zagrebu ne postoji mjesto gdje bi se mogla pokopati, odlučila sam da joj grob bude uz psa iz djetinjstva, pokraj obiteljske kuće u Zagorju. Što je također, prema Zakonu o veterinarstvu, ilegalno.

Ispravni je postupak, kažu u dokumentu, životinju predati higijeničarskoj službi, koja se za nju “pobrine”. Mjesto na kojem ona počiva posjetiti se ne može, što je onima koji su u životu izgubili nekog sebi važnog jedan od najvećih oblika utjehe. Spomenuto groblje za kućne ljubimce u Rijeci, iako zatvoreno, godišnje na Sve svete posjećuje i nekoliko tisuća ljudi, ostavljajući svojim ljubimcima svijeće i male kosti, plišane igračke. Mnogi se neće složiti, ali mjesto na kojem se i nakon smrti mogu posjetiti oni koji svog čovjeka bezuvjetno prate godinama, Zagrebu je prijeko potrebno.

Ove godine, u groblje kućnih ljubimaca u Dumovcu uložit će se gotovo dva milijuna kuna, a vlasnici uskoro neće više morati misliti gdje pokopati svoga dugogodišnjeg suputnika.