Podvodno vozilo koje razvija ekipa iz tvrtke Deep Dive Blue potpuno je autonomno, zahtijevat će samo dva umjesto šest pilota, koliko ih je potrebno na nekim drugima, a bit će k tome i daleko manje i jeftinije od bilo čega što postoji u konkurenciji. I moći će, što je najvažnije, porinuti do čak tisuću metara dubine, pa i dublje.
Za pregled bušotina
– Podvodna vozila koja mogu zaroniti do 300 ili 500 metara rijetka su, a još su rjeđa ona koja zaranjaju i do tisuću metara dubine. Ako i postoje, onda su velika, nezgrapna, a cijena im je astronomska, mogu si ih priuštiti samo velike naftne korporacije ili svjetske organizacije. Mi radimo na podvodnom vozilu na daljinsko upravljanje, ili skraćeno ROV-u, koje može zaroniti mnogo dublje, a usto je manje, lakše i puno jeftinije – započinje priču Filip Tomašević, predstavnik ekipe koju čini šestero stručnjaka iz svih područja. On je ekonomist, bivši vaterpolist i arheolog koji radi marketing i PR za ekipu, a čine je elektroinženjer Ivan Pešić, inženjerka strojarstva Gordana Prutki-Pečnik, profesionalni ronilac i pilot podvodnih dronova Goran Rukavina, CGI i VFX modelator Marko Tomašević, 3D modelator Viktor Vito Tomić te ronilac i pilot podvodnih dronova Goran Rukavina.
Okupili su se da pokušaju zajednički ući u svijet poduzetništva i timskim radom uspjeli su razviti tehnologiju kojom će se ovo vozilo uspješno “oduprijeti” nevjerojatnoj razini tlaka koji pritišće pri dubini od tisuću metara.
– Tlak je sasvim sigurno najveća prepreka za odlazak u tako duboke vode. Na svakih deset metara pritisak raste za 1 bar. Sad zamislite o kojoj se brojci radi na tisuću metara. Zbog toga čak i najveće podmornice ne idu dublje od 300 metara. A kako smo fizikom uspjeli riješiti problem stlačivosti? Ne možemo vam reći jer bi vam tako otkrili ono što nas čini posebnima, a to je poslovna tajna. Ali reći ću da ne možemo vjerovati da se nitko drugi još toga nije sjetio – kaže Filipović, također strastveni ljubitelj podvodnih dronova i ronjenja.
Osim problema tlaka, potrebno je bilo riješiti i problem same veličine, koja automatski utječe i na samu cijenu. Većina postojećih ROV-ova teška je oko 900 kilograma, a potreban je cijeli jedan mali tim ljudi da bi se njima uspješno upravljalo. Njihovo vozilo bit će daleko manje i lakše i stoga jednostavnije za manevriranje. A savršena primjena bila bi, osim istraživanja dubokih voda, i u naftnoj industriji, gdje bi se njihovo vozilo moglo koristiti za pregled bušotina. Dodatna prilika stvara se i za one koji bi htjeli u tako iznimnim atmosferskim uvjetima testirati neki proizvod.
Pozivi iz Engleske, Švedske...
– Stvar je u tome što se ljude ne može poslati na takvu dubinu, i to opet zbog pritiska. Zamislite da morate položiti 60 kilometara nekog voda koji zatim treba prekontrolirati. Ljudi koji rade na takvim dubinama ne mogu biti ondje dugo, a kasnije moraju provesti neko vrijeme u dekompresiji, ponekad i dva tjedna. Provjera takvih kabela standardnim načinom potrajala bi mjesecima, a to nitko nema vremena. Korištenjem automatiziranog vozila ne bi se riskirali ljudski životi i zdravlje, uklonio bi se potencijal ljudske pogreške. I svi pobjeđuju – objašnjava Tomašević.
Da ova ideja ima itekako potencijala, dodaje, dokazuje interes velikih inozemnih tvrtki za njihov proizvod, koji je trenutačno u fazi razvoja.
Ekipa iz Deep Dive Bluea trenutačno je u pregovorima s potencijalnim kupcima iz Engleske i Švedske koji rade u naftnoj i plinskoj industriji, a razgovarali su i s hrvatskom Civilnom zaštitom.