Sjeverni kolnik u Martićevoj na pojedinim dijelovima ulice preuzak je za sve koji žele njime proći. Biciklisti po stazi voze preoštro i prebrzo, često u krivom smjeru, pa se pješaci jedva mimoilaze, kažu ljutiti stanari koji onuda prolaze svaki dan, a koji su se na taj problem došli požaliti i na Večernjakovu kvartovsku tribinu. Majka s djetetom u kolicima, zaljubljeni par koji se drži za ruke, umirovljenici s hodalicom ili vlasnici sa svojim psima zasigurno će zapeti između biciklističke staze i kanta za smeće ili reklamnih natpisa koji su smješteni na uskom pločniku.
– Tu su i konobari koji stalno prelaze stazu, donose piće iz kafića na terasu smještenu na parkirališnim mjestima. Na tlu čak postoji natpis – “Pazi, konobar!” – kažu stanovnici Martićeve, pitajući mogu li se postaviti znakovi za pješačku zonu.
– Sektor za promet Gradskog ureda za prostorno uređenje izdaje ta rješenja, pa ćemo provjeriti i postaviti znakove za pješačku zonu. A što se tiče samih biciklista, gradskom odlukom određeno je da se oni ne smiju kretati pješačkom zonom, iako se, po Zakonu o sigurnosti, mogu kretati tom zonom. Razmotrit ćemo situaciju da se biciklistima dopusti vožnja brzinom hoda pješaka, tri kilometra na sat – rekao je Alan Ordulj iz Sektora za promet. U Švicarskoj, kaže umirovljenica Branimira Brajković, gdje joj živi sestra, takve su situacije riješene visokim kaznama.
– Biciklističke su staze tamo iscrtane na kolniku, a vozači automobila i ne pomišljaju ući unutar njih – kaže Brajković. I sami biciklisti kažu da im označena staza ne znači ništa. Njome ili hodaju pješaci ili su na njoj parkirani automobili, pa su prisiljeni ulaziti u prostor pješaka.
Stvari bi puno bolje bile regulirane po slučaju nego je to u mogućnosti uraditi Gradskom uredu za prostorno uređenje. Ja bih njih prije nazvala Gradski ured za prostorni nered jer krše propise koje sami predlože. Primjer, terasa ugostiteljskog objekta ne može se postavljati na zelenu površinu. Prošećite samo Središćem i vidite zašto ih zovem Uredom za prostorni nered.