Nakon članka o novim pločama s imenima ulica u Zagrebu brojni čitatelji javili su nam se nezadovoljni pravopisnim promjenama koje su se pojavile u imenima njihovih ulica. O tim imenima razgovarali smo s jezikoslovcem Alemkom Gluhakom iz Zavoda za lingvistička istraživanja Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
::Pojavila se dvojba – je li Ulica Baščanske ili Bašćanske ploče?
I po gramatici i po nekima od pravopisa oboje bi bilo ispravno, no po nekim bi pravopisima bilo samo Baščanska, a po najnovijemu, Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, preporučuje se Bašćanska.
Što je pravilno – Ulica braće Seljan ili Ulica braće Seljana?
Dobro je i jedno i drugo. "Braće Seljan", to je kraćenje od "braće koja se zovu Seljan", a "braće Seljana", to je za "braće Mirka (Seljana) i Steve Seljana".
::Pojavio se i prigovor na to što su na pločicama s kućnim brojem riječi ulica i trg napisane verzalom, velikim slovima, a ostalo malima.
To je stvar estetskoga odabira, no pitanje je jesu li te pločice nešto gdje se bavimo širokom lepezom likovnih rješenja. Ne radi se, primjerice, o plakatu i bilo bi u redu da se koristi isti tip slova. Na pločici postoji i bijela okomita crta koja ne služi ničemu. Niti je lijepa niti je ružna, također je riječ o dizajnerovu odabiru. Također, šteta je što su pločice s brojevima smanjene u odnosu na prethodna rješenja.
::U Gradu je odlučeno da se na pločama pišu imena ulica kakva su ona u službenom registru, a koja su skraćena ili duga, ovisno o običaju vremena kada su imenovane. Je li to dobar izbor ili je ploče trebalo ujednačiti?
Dobro bi bilo da je to ujednačeno. Nevažno je je li Preradovićeva ulica ili Ulica Petra Preradovića, bilo bi dobro da na velikim pločama na početku ulice piše što više podataka o imenu ulice. Na pločicama s kućnim brojevima dovoljno je skraćeno ime. U Gradu bi trebalo urediti taj registar. Znači li to da, ako je u njemu pogrešan podatak, da ga treba prepisati?! Primjerice, mnogo je godina na Trešnjevci bila Valjevčeva ulica umjesto Valjavčeva, jer to je slovenski pjesnik i hrvatski jezikoslovac i folklorist Matija Valjavec. Na sreću, to je ispravljeno. Često se griješi i s Adamićevom ulicom u Zapruđu, koja se zove po Louisu Adamiču, Slovencu, koji je živio u Americi i surađivao i s hrvatskim iseljenicima, dakle Adamičeva ulica.
Loše je kraćenje. Ne može biti Ulica Antuna G. Matoša ili R. F. Mihanovića (Robert Frangeš Mihanović). Ta ne pišemo 'Elizabeta D.' (Druga) ni 'Pipin M.' (Mali)
::Ima li u Zagrebu mnogo pogrešaka u imenima ulica?
U cijeloj toj masi, više od pet tisuća ulica, i nema, ali one što postoje – strše. Također, tumačenje imena ulice jest rečenica, kratka "enciklopedijska", i na kraju treba biti točka. Nije dobar obrazac "Avenija Dubrovnik": u imenu mora biti odnos – ili Dubrovačka avenija ili Avenija grada Dubrovnika; naime, nemamo imenâ kao "Ulica Petar Preradović", "Ulica Cvijeta Zuzorić". Na ploči Ilice piše: "ilova – zemlja, naselje i potok, 1431.": pogrešno je izravno povezivanje s riječju ilova, a zapis "fluvius Ilicza", dakle "rijeka/potok Ilica" imamo iz 1252., to je bio potok "na ilovastom terenu", kako piše u etimološkom rječniku Petra Skoka. Nazvana je po tom nekadašnjem potoku.
::Što vam najviše smeta?
Loše je "kraćenje". Ne može biti Ulica Antuna G. Matoša ili R. F. Mihanovića (Robert Frangeš Mihanović). U Ulici Ljudevita Posavskog bile su ploče "Lj. Posavskog", a to nije prezime – ta ne pišemo "Elizabeta D." (Druga) ni "Pipin M." (Mali). Ili Hrvojeva ulica, koja se zove po knezu/hercegu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću (od tih je vremena ime Hercegovina), i ta se rodovska imena ne smiju kratiti na "Ulica Hrvoja Vukčića". Treba razmisliti i o pisanju punoga genitivnog oblika za pridjeve: Ljudevita Posavskoga, Grgura Ninskoga. Treba izbjegavati i "ženska" izvedena prezimena na -ka i -ica: "Patačićkina ulica" jest Ulica Eleonore Patačić.
::Čuva li Zagreb u imenima ulica svoju povijest?
Čuvanje prijašnjih oblika lijepo je i odaje odnos prema prošlosti. Treba čuvati imena na -ec, kao Črnomerec. Naš najveći stručnjak za imena Petar Šimunović, koji je preminuo ovoga ljeta, još u 60-im godinama pohvalio je praksu da se čuvaju imena kao Siget, Sopot, Utrina, Zapruđe... – to su spomenici prošlosti.
Treba čuvati naglasak na zadnjem slogu u imenima kao što je Medveščak. Ako hrvatski oblici francuskih imena u našem izgovoru imaju naglasak na zadnjem slogu, onda i naša imena imaju pravo na to. Zanimljivo je i da se na istok od Držićeve čuva starinski oblik Borovje, dok na zapad imamo "štokavski" oblik Prisavlje. Lijepo je i da se na Trešnjevci zadržala Puljska ulica, odnosno stari oblik imena grada Pule, Pulj.
Problem s hrvatskim je da jedan velegrad i cijela sjeverozapadna Hrvatska, skoro više od polovice stanovništva, trebaju učiti jezik - dijalekt seljaka iz Hercegovine koi je Vuk Stefanović Karadžić ocijenio kao njemu najljepši - a naši mudraci Ilirci to su s oduševljenjem prihvatili. I tako smo dobili ovo iritantno, da Rep maše Psom!