Ne želimo djecu pustiti na nastavu sve dok nismo apsolutno sigurni da je to za njih sigurno, vapaj su prema gradskoj vlasti posljednjih tjedana uputile tisuće roditelja zagrebačkih škola. Njihovi su objekti načeti u potresu u ožujku, a 6,2 po Richteru u Petrinji, kažu, situaciju je pogoršalo. I iako ih već danima i gradonačelnik Milan Bandić i pročelnik Ureda za obrazovanje Ivica Lovrić uvjeravaju da razloga za brigu nema, ističu da ne vjeruju dok ne dobiju potvrdu stručnjaka.
Sami ćemo platiti statičara
Inicijativa roditelja barem je desetak, a među najglasnijima je ona iz OŠ Horvati. Fasada zgrade u Horvaćanskoj na mnogim je mjestima otpala, a iz zidova se rukom mogu izvaditi cigle. To nije, upozoravaju, mjesto za djecu.
– Apsurdno je da dijete šaljete u školu ako vi iz zida možete izvaditi ciglu. Objekt je star 120 godina i djeca u njemu nemaju što raditi – izvan sebe je Marko Premožić, jedan od roditelja. Član je inicijative pokrenute još u ožujku, nakon zagrebačkog potresa, a od Grada nakon udara prije dva tjedna traže ponovni pregled i izvješće statičara, kao i ono o seizmološkoj otpornosti zgrade.
– Tražimo pisani trag o tome što je i kako pregledano. Od ravnateljice smo dobili odgovor da je bio statičar i da škola nije pretrpjela dodatna oštećenja, ali zatražili smo i sastanak s pročelnikom Ureda za obrazovanje. Jer nas, kao roditelje, brine što će se dogoditi ako bude ponovno potres, hoće li se škola urušiti – poručuju iz inicijative.
I nisu jedini koji se boje za sigurnost djece nakon potresa u Petrinji pa se gotovo svaki dan javlja nova skupina zabrinutih roditelja. Oni čija djeca pohađaju OŠ Jure Kaštelana na Savici, koja je desetljećima statički nesigurna i predviđena za rušenje, bijesni su što je nakon nedavnog potresa dobila zelenu naljepnicu.
– Rekli su da treba malo kozmetičkih popravaka, kao i nakon potresa na proljeće, ali mi s tim nismo sretni i želimo ponovnu hitnu i detaljnu analizu, kao i žurnu rekonstrukciju škole – kaže mama Ivana Gabele Šurina.
Glasni su i roditelji đaka iz OŠ Frana Krste Frankopana na Volovčici, koji ističu da je zgrada stara 70 godina i da se u nju nije znatnije ulagalo, pa strahuju da su potresi ostavili znatne posljedice.
– Kako poslati dijete u školu u takvim uvjetima? Ravnateljicu smo nagovorili da pozove statičara koji tek treba doći, ali mi želimo dovesti i neovisnog stručnjaka kojeg bismo sami platili, da znamo sto posto da je sve u redu – kaže zabrinuta majka Ružica Luburić.
Na probleme, među ostalima, upozoravaju i roditelji učenika OŠ Ivana Gundulića i Izidora Kršnjavog te Glazbene škole Blagoje Bersa, koji su zbog šteta u Donjem gradu zatražili i posebne koridore za dolazak djece na nastavu. Akciju su pokrenuli i roditelji đaka iz Područne škole Donji Dragonožec, koja je nakon potresa u Petrinji dobila žutu naljepnicu, no kako je stara čak 107 godina, nisu bili uvjereni da će nakon sanacije koja je u tijeku biti dovoljno sigurna pa su online peticijom koju je potpisalo više od 1000 ljudi zatražili da se sagradi nova. I to je, čini se, upalilo.
– Na sastanku s pročelnikom Lovrićem te predstavnicima Gradske četvrti i ravnateljem OŠ Brezovica dogovoreno je kako će djeca pohađati nastavu na alternativnoj lokaciji, u zgradi mjesne samouprave. To je privremeno, a glede trajnog rješenja zakazan je sastanak za 30 dana – poručuju roditelji.
Sve odmah prekontrolirano
– Nećemo dopustiti da se učenici i zaposlenici vrate redovitom odgojno-obrazovnom radu ako prethodno nije utvrđena sigurnost objekata u kojima svakodnevno borave – reagiraju pak iz Grada na sve glasnija i brojnija urgiranja. Kako su nam odgovorili iz Ureda za obrazovanje, odmah nakon potresa 28. i 29. prosinca njihovi inženjeri u pratnji ovlaštenih statičara zaputili su se u pregled vrtića i srednjih škola, a zatečeno stanje bilo je dobro.
– Riječ je o manjim oštećenjima i nema značajnije štete, izuzev područne škole u Donjem Dragonošcu. Po pregledu statičara, započeti su radovi na obnovi i sanaciji. Statika i sigurnost odgojno-obrazovnih objekata, uključujući školu u Donjem Dragonošcu, nisu ugroženi te će svi moći primiti učenike – ističu u Lovrićevu uredu.
Ajde “roditelji” ne se.rite. Bio je rat, padale su granate, vrebali su snajperi, pa smo djecu svejedno slali u skolu. Prestanite se ponasati kao da su vam djeca nesposobni imbecili koju treba drzati pod staklenim zvonom. Radite iz njih invalide na taj nacin, a vi ispadate glupi i maliciozni jer ih koristite za politicki cilj. Moja djeca su išla u školu kada su se oglašavale uzbune, opće opasnosti, kada su po Zagrebu pucali snajperi, a u okolici padale JNA-ovske "Lune" i "zvonćići" po centru Zagreba. I nismo tražili nikakve "koridore" ni prozivali bilo koga. Današnji roditelji odgajaju djecu da postanu nesposobni, da se ne znaju nositi sa životnim problemima, opasnostima i izazovima, pa čak niti sa lošim ocjenama ili kritikom u školi. Žao mi je, ali je tako. A kad sam neki dan vidio jednu “zabrinutu” mamu u Dnevniku koja je zbigecana od glave do pete i sa Louis Vuitton torbicom i crnim sesiricem kukumavcila i lamentirala sto njena predragocjena kcer mora po “strasnoj opasnosti” hodati do skole, dok se iza nje na backgroundu vidjela fotografija onog ficfirica Tomasevica, doslo mi je da prvo gadjam TV necim tvrdim, a onda da sve te sto se “zgrazaju” nad “strasnom opasnosti” koja vreba njihove “princeve i princeze” posaljem na tjedan dana u Petrinju na prisilno volontiranje. Gamad i trulež ovog drustva.