Ne znaju što učiniti: lisice im love kokoši, a pomoći niotkud

Stanovnici Savske Opatovine, tog zapadnog dijela grada, lisice doživljavaju gotovo kao domaće životinje.

Toliko ih često vide da su se na njihovu pojavu sasvim navikli.

- Pored naselja je šuma. Susjed je naletio na dva legla, a jedno je imalo čak osam mladih – priča Ana Lekić, koja je odrasla u Savskoj Opatovini, no ne sjeća se da ih je ikad bilo u tolikom broju. Upozorila je, kaže, Gradski ured za poljoprivredu, Azil Dumovec, Zoološki vrt, lokalne lovce, službu 112..., no svi govore jedno – ako lisica nije bijesna, ne možemo reagirati.

U blizini i gradski vrtovi

- Iz službe 112 savjetovali su mi čak da lisicu stjeramo u kut i zadržimo dok ne dođe netko od hvatača. U Dumovcu, pak, kažu da love lisice u urbanim dijelovima grada, dok su na rubnim nadležne lovačke udruge koje sprečavaju ulazak lisica iz šuma u naseljeno mjesto – kaže Ana Lekić... Štete u kokošinjcu, koje stanovnici smiju držati jer se nalaze izvan granica GUP-a, više i ne broje, a da bi došle do plijena lisicama nije problem ni visoka ograda.

– Skaču preko ograde kao gazele – svjedočio je Davor Lekić. No, stanovnici najviše strahuju zbog djece, koja do obližnje škole prelaze divlji put kroz polje. A samo u novoj zgradi ima ih tridesetak. Za lijepog dana kvart je prepun džogera i izletnika, a nedavno je ondje gradonačelnik Milan Bandić otvorio i gradske vrtove. Problem je i što bjesnoća, koja se veže uz lisice, kaže jedna od susjeda i veterinarka Tomislava Budiša, najlakše prijeđe na mačke, koje se gotovo i ne cijepe.

- A prepun ih je kvart. Mačke ne pokazuju nikakve znakove bjesnoće, već samo podivljaju - kaže Budiša.

Samo bez panike

No sudeći prema riječima veterinarke Zoološkog vrta Ingeborg Bata, razloga za paniku nema. Ovaj problem, kaže, javlja se svake godine u svibnju, lipnju i srpnju, kada lisice uče loviti svoju mladunčad, no uglavnom nikoga ne napadaju. Sumnjaju li na bjesnoću, kaže ravnateljica Zoološkog vrta Davorka Maljković, ustanove nadležne Gradskom skloništu za nezbrinute životinje grada Zagreba, preko kojeg se zbrinjavaju divlje životinje, moraju prvo obavijestiti Veterinarsku stanicu zaduženu za to područje.

- Kad njezini djelatnici obiđu teren, obavještavaju Veterinarsku inspekciju, a tek tada ona zove sklonište, ako je potrebno – kaže ravnateljica Maljković.