Kad se naoblači, a kiša zaprijeti, Mate Maras u svojoj kući hvata kante.
Što više njih. Jer mora prikupiti što veću količinu kišnice. Pitanje je kad će sljedeći put padati kiša, a on mora imati zalihe. A kad kišnice nema, nešto vode udijele mu susjedi. Mate Maras ne živi u zabačenom dijelu zemlje ni na vrhu planine, gdje su potrebni kilometri kako bi ga se spojilo na vodovodnu mrežu. On živi u glavnome gradu, u naselju Buzin. I da bi se spojio na mrežu, nedostaje mu svega 50-ak metara.
Morao bih kroz tuđu zemlju
Tolika je, naime, udaljenost od prvog hidranta do njegove kuće na Buzinskoj cesti. Štoviše, nekoliko njih, koliko okružuje njegovo dvorište. Kuću koja je sagrađena bez dozvole Mate Maras naslijedio je od majke, zbog čega nije ni mogao biti spojen na mrežu. Kad je počeo proces legalizacije nekretnina, bio je presretan. Jer konačno će dobiti i vodu. Nakon što je platio kaznu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade te dobio rješenje o izvedenom stanju, a potom je kuća automatski i legalizirana, upit je poslao i u Vodoopskrbu i odvodnju. No, nakon mjeseci slanja dopisa i odlazaka kod niza službenika gradskih institucija dobio je odgovor da se njegovu kuću spojiti – ne može.
– Kuća je na kraju gradskog parka, a rekli su da ga ne mogu kopati zbog korijenja koje je pustilo drveće. Jedan službenik me čak nagovarao da se ilegalno spojim na susjedovo brojilo pa će mi legalizirati priključak. No, da bih to učinio, moram kopati kroz tuđu zemlju, i to dva vlasnika – kaže Mate Maras. Prošao je nekoliko razina raznih gradskih institucija, a svi su rekli isto: Javite se svom predsjedniku mjesnog odbora.
– To je princip “brigo moja, prijeđi na drugoga”. Na prošloj sjednici Gradske skupštine krajem 2016. predstavnici mjesne samouprave dobili su tobože veće ovlasti, što super odgovara onima koji su u gradskoj upravi. Tako mogu sve svaliti na nas koji za ovakve slučajeve nismo nadležni – kaže predsjednik Mjesnog odbora Buzin Mario Kranjčina, predlažući da zamijene mjesta pa će se možda koji problem građana i riješiti.
U problemu 79.000 ljudi
Sličan problem muči, dodaje Mario Kranjčina, deset posto Zagrepčana, odnosno oko 79.000 ljudi. Priključiti se ne može ni Ivan Hren u susjednoj Odri, koji je investirao u osam kuća u nizu, no sad ih ne može prodati jer nedostaje 20 metara da vodovodna cijev dođe do kuća, iako je trebala biti povučena u duljini čitave građevinske zone.
– Tjeraju te da sam rješavaš papirologiju i dižeš dozvole, a to bi trebao biti njihov posao jer na kraju će tih 20 metara vodovoda biti u vlasništvu Grada – kaže Ivan Hren. •
U zagrebačkoj vodoopskrbi je kaos. Ne odgovaraju na pozive, mailove, sve je stalo. Bosanski uhljebi boje se izbora. Ako Bandić izgubi, to bi značilo da će se početi zapošljavati sposobni i normalni ljudi, a to uhljebima stvara paniku..