Da nemam djecu, sigurno bih si oduzela život. Ne mogu više, ne vidim načina. Ova bijeda i siromaštvo doista nemaju kraja - kroza suze je rekla Anita Pavlović, majka trojice malodobnih sinova, Ivana (16), Danijela (12), Kristijana (11), čija je tužna priča objavljena na stranicama Večernjeg lista prije samo godinu dana ujedinila dobrotu Hrvatske.
No, ono što je tada bilo na radost siromašne obitelji i na ponos svih nas, danas je prebrisano grubom nepravdom.
Gruba nepravda
Aniti, koja je posljednje dvije godine kao čistačica u tvrtci „Harmonija usluga“ privređivala za skroman, ali siguran obrok svojih sinova, zbog ozljede na poslu i korištenja bolovanja, naprasno je prekinut radni odnos:
- Prvog sam svibnja na poslu slomila prst na ruci, ali nisam smjela ići doktoru jer su mi zaprijetili otkazom ako otvorim bolovanje. Dva sam tjedna odlazila na posao i trpjela bolove jer sam znala da ne smijem ostati bez posla, a potom sam 14. svibnja ipak odlučila posjetiti doktora jer je bol postajala sve nepodnošljivija. U Traumatološkoj su mi prvo stavili longetu, a nakon tjedan dana gips i poslali me na bolovanje do 1. lipnja - opisuje Pavlović kojoj su, tvrdi, tada iz tvrtke poručili da ostane do 12. lipnja na godišnjem i onda dođe po radnu knjižicu.
Kako god bilo, živo blato siromaštva u kojem je jedino tvrdo tlo bila Anitina plaća od dvije tisuće kuna, sada je opet progutalo i onu mrvu sigurnosti pod trošnim, unajmljenim krovom ruševne kućice u Vukomercu. Podsjetimo, priča o grozomornom siromaštvu prožetom vlagom, otpalom žbukom, razbijenim prozorima i najezdom miševa s kojima su živjeli Anita i njezina tri sina, osim čitatelja Večernjeg lista koji nisu štedjeli na novcu, hrani i odjeći, ganula je i bivšeg premijera Sanadera koji je na vukomerečku adresu poslao tadašnjeg ministra Dragana Primorca.
Godišnja stipendija
Siromašni dječaci, do tada izopćeni od prijatelja, s ministrom Primorcem tada su zaigrali nogomet, ali i radosno primili pun kombi darova i vrijednu vijest o godišnjoj stipendiji za školovanje. Za Anitu, njezina tri sina i sve one koji su sa zebnjom pratili tu obitelj, bio je to sretan kraj jedne tužne priče.
jadno i žalosno