Toplo vrijeme u Zagrebu znači izlazak na ulice gomile sezonskih biciklista koji svoje biceve zimi čuvaju po podrumima, balkonima, hodnicima...
Za dobru većinu njih bilo bi bolje da su ih i ostavili ondje. Kao i za nas koji bez obzira na vremenske prilike bicikliramo po gradu cijele godine. Jer sa sezoncima nastane pravi kaos na onih malo biciklističkih staza i trakova u gradu i na nogostupima.
Na cestama baš i ne jer rijetki se od njih usude voziti po kolniku. Ti “prigodni” biciklisti uglavnom ne znaju osnove pravila i kulture vožnje. Voze tako suludo u krivom smjeru i ne pada im na pamet da se maknu biciklistu koji se vozi u pravom smjeru. Neki od njih začuđeno gledaju kako im biciklist dolazi ususret i očekuju da im se on makne, iako su oni u prekršaju, a kad to ne učini, onda krenu psovke i vrijeđanja.
Pravi slalom nastane tako između biciklista i pješaka, samo čudo tu glave spašava. Takve su situacije nezamislive u gradovima s razvijenom kulturom bicikliranja poput Amsterdama ili Kopenhagena. Doduše, ti gradovi imaju i razvijenu biciklističku infrastrukturu, no u njima nikom ne pada na pamet voziti se u krivom smjeru biciklističkom stazom. Pravila su jasna i svi ih poštuju. Bez obzira na to što je cilj putovanja na drugoj strani ulice, uvijek se vozi pravim smjerom. A to rade prije svega zbog vlastite sigurnosti.
No to kod nas nije slučaj, mi na ulicama imamo masu biciklista samoubojica što dokazuje ne samo bicikliranje u krivom smjeru nego i vožnja bez svjetala noću. Tako ćete na slabo osvijetljenim mjestima u gradu često za ovih toplih dana iznenada nabasati na bicikli bez prednjih i/ili stražnjih svjetala nekoliko metara ispred sebe. Vi imate uredno upaljena svjetla, on vas vidi, ali vi njega ne i onda, ako se sudarite, naravno da ste vi krivi.
A mnogi se vole voziti i sa slušalicama u ušima i slušati svoju omiljenu glazbu. Pa kad spojite vožnju u krivom smjeru, noću bez svjetala sa slušalicama u ušima, dobijete doslovno ubitačnu kombinaciju biciklista sezonca.
Nepotrebno agresivan članak. Zagreb već ima dovoljno razvijen antagonizam prema biciklistima da ga se dodatno potiče ovakvim člancima. Glavni krivac za ugroženost biciklista i pješaka u prometu je prvenstveno katastrofalna infrastruktura koja marginalizira i dovodi u konflikt svaki vid prometa koji nije automobilski. Prometna kultura je bitna, ali voziti po propisima po stazama bez reda i smisla koje nasumično nestaju i nestaju, naglo su dvosmjerne pa su opet jednosmjerne, malo su sa jedne strane ceste malo sa druge.. za tako nešto treba ozbiljan trud i iskustvo.