ritam grada

Nema boljeg nego kad se u redu čeka za vrijedan domaći brend

Foto: Goran Ferbežar/PIXSELL
Nema boljeg nego kad se u redu čeka za vrijedan domaći brend
16.03.2016.
u 17:00
Osim povoljnije cijene, razlog za čekanje svakako su i uspomene na popularne startasice
Pogledaj originalni članak

Prugice, zvjezdice, uzorak zebre, šahovske ploče, one s bubamarama ili s točkicama. Ljubičaste, zelene, žute, plave, crvene ili pak “klasične” crne i bijele.

One na kojima je nacrtano sidro ili našivena čipka, pa čak i one koje imitiraju krzno leoparda.

Po popularne startasice, uz borosane najpoznatiju cipelu izašlu iz Borova, u Tvornicu kulture došao je, činilo se prekjučer, čitavi Zagreb. Red ispred ulaza u Veliki pogon, dvoranu koju obično pune obožavatelji različitih glazbenika, napunile su horde obožavatelja - tenisica, a ni u samom Borovu nisu se, čini se, nadali tolikom odazivu na njihovu akciju.

Startasice po cijeni od 50 do 100 kuna bile su, međutim, toliko primamljive da su Zagrepčani pred Tvornicom stajali i po sat i pol samo kako bi ušli i odabrali neke po vlastitoj želji, a potom ponovo stali u red unutar dvorane, kako bi odabrane tenisice i platili. Prekjučer se na to čekalo opet oko sat vremena, dok je jučer sve išlo laganije. Otvorena je dodatna blagajna, a oni koji nisu prvi dan rasprodaje uspjeli ući u Tvornicu, startasice po povoljnijoj cijeni, zbog nedostatka nekih brojeva, nisu ni dobili.

–Nećemo dobivati više brojeva, što imamo, imamo - objasnila je jedna od prodavačica prekjučer gospodični koja je tražila tenisice žute boje, broja 37. Ovaj najčešći broj za žene, rekla joj je prodavačica, otišao je prvi, pa je kupovina zapravo ovisila o brzini. Ili možda samo o sreći. S pet pari startasica iz Tvornice nešto nakon 20 sati prekjučer izašla sam ja, nakon samo pet minuta čekanja pred ulazom.

–Pustit ćemo samo još vas i to je to - rekao je zaštitar oko 19.30 sati ogromnom redu u kojem sam stajala zadnja. Tek s namjerom da sestri kupim par tenisica crne boje uspijem li ući, na kraju sam izašla s dva para za nju i s po jednim za sebe, mamu i tatu. Tenisicama su se najviše obradovali upravo roditelji, dok su uspomene iz 70-ih uz popularne startasice samo navirale. Vjerojatno je to i razlog zašto ljudima nije bio problem satima stajati u redu. Uspomene se jednostavno ne mogu kupiti.     

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

AO
ante.oreskovic75
17:26 16.03.2016.

Želim im sreću,kupit ču si njihove tenisice bez obzira na cijenu pa makar ih ne nosio.