Jako ih je malo, a oni koji postoje nepoznati su i skriveni od očiju javnosti. Tako bi se ukratko mogla opisati situacija sa spomenicima u Zagrebu koji su posvećeni ženama. Naime, grad krasi više od 300 spomenika, no samo njih 50-ak prikazuje lik žene. Nakon proučavanja skulptura dolazi se do još manjeg broja jer je, naime, ovjekovječeno samo devet žena poznatih imenom i prezimenom, konkretnih povijesnih ličnosti. Ostali većinom prikazuju Bogorodicu ili neku drugu sveticu te lik neodređene žene poput plesačice, udovice, djevojke s knjigom i najpoznatije – kumice na Dolcu.
Nema braniteljice
Spomenik novinarki i književnici Mariji Jurić Zagorki nalazi se u Tkalčićevoj ulici, biste sestara Zdenke i Rajke Baković nalaze se u istoimenom prolazu, a ispred Centra za odgoj i obrazovanje "Slava Raškaj" nalazi se i bista posvećena toj umjetnici. Borkinja za prava i školovanje žena Marija Jambrišak, narodne heroine Anka Butorac i Dragica Končar te sveučilišna profesorica Vera Johanides također imaju biste u Zagrebu, a jedina fiktivna figura koja ima svoj spomenik jest Dora Krupićeva iz Šenoina romana Zlatarevo zlato.
– U povijesti smo imali puno poznatih žena iz svijeta politike, znanosti, kazališta i sporta, ali njih uopće nema na gradskom prostoru. Također, nigdje se ne može naći prikaz braniteljice u Domovinskom ratu – rekla je Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, te napomenula kako bi vidljivost žena trebala biti veća. No, kako kaže, ni institucije nisu u dovoljnoj mjeri osviještene o ovom problemu pa tako Ministarstvo kulture uopće nema podatke o zastupljenosti ženskih spomenika.
– Hrvatsko društvo ima svijest o ženi kao majci, ali svijest o ravnopravnoj ženi, supruzi, partnerici i suradnici baš i ne – zaključila je Ljubičić, s kojom se slaže i Sanja Horvatinčić iz Instituta za povijest umjetnosti.
– Spomenici ženama počeli su se postavljati nakon Drugog svjetskog rata, ali većinom ispred odgojno-obrazovnih ustanova čime se žena povezivala s ulogom majke i odgajateljice – objasnila je Horvatinčić koja je popisala sve spomenike u gradu posvećene ženama te napravila istraživanje.
Definitivno premalo
I građani koje smo pitali gdje su spomenici posvećeni ženama ostali su iznenađeni kada su shvatili da odgovor ne znaju. Najčešće su istaknuli spomenik Mariji Jurić Zagorki te kumici na Dolcu, no za većinu ostalih nisu ni čuli.
– Sigurno ih ima, negdje moraju biti, ali nisam nikad o tome razmišljala. Definitivno ih je premalo – rekla je umirovljenica Marija Kordić koja je zaključila kako bi se situacija možda promijenila da se o tome više govori.
Ženi je priroda dala da bude majka i to je nešto najljepše što joj se može dogodit.. A to forsiranje zastupljenosti je tako glupo, tj. bolje je da imamo pametne ljude nego da ispunimo formu. Znači li da kad budu ispunjene kvote da će nam biti blagostanje??