Opušak. Očevidom je utvrđeno da je to najvjerojatnije uzrok požara koji je uništio dio soba u Studentskom domu Cvjetno naselje. Točnije, njih desetak u kojima se i tjedan dana kasnije utvrđuje šteta. Dvojica su studenata pritom ozlijeđena, a jedna je Zagrepčanka izgubila život nakon što je na nju naletjelo vatrogasno vozilo. I to sve zbog opuška koji je netko bacio s prozora doma na krov spojne zgrade između dvaju paviljona.
Iako su baš svi osudili nemarno ponašanje, nitko mu se zapravo nije začudio. I to je ono najgore. Bačeni je opušak spalio zgradu i to je sasvim normalno, zar ne? Ta svi znaju da studenti puše na prozorima, da ne kažemo da doslovno vise kroz njih od kada su domovi obnovljeni te su sobe opremljene još boljim senzorima za dim koje je ipak malo teže “preveslati” čak i uz pomoć folija ili plastičnih vrećica. No, ne samo da je u redu izbjegavati senzore, nego i to da se opušci bacaju s prozora. Iako su u prvom slučaju ugroženi samo oni koji to rade, a u drugome i svi ostali, kao što smo vidjeli na primjeru spaljenog doma. I stoga se nitko nije pretjerano iznenadio jer svi znaju da nije čudno to što je opušak spalio dom, nego je čista sreća da se to nije dogodilo i prije.
Za većinu bi ljudi bilo zapravo licemjerno iščuđavati se jer, nažalost, rade to isto. Reći da je osoba koja je bacila kobni opušak u domu iznimka te da to nitko nikada ne radi je – laž. Ne svi, ali velika većina opuške baca doslovno svuda. Pa se tako mogu vidjeti na tlu i u kvartovskom parku i na Trgu bana Jelačića. Još je i dobro ako ne gori, ako se osoba toliko potrudi da ga zgazi nogom pa još par puta stisne. Strašno je da se kod nas ne čudimo nekulturnom ponašanju koje se u većini europskih gradova kažnjava i s nekoliko stotina eura. Tko zna, možda je nakon ovog požara došlo vrijeme da oni koji bacaju opuške pokunjeno pogledaju u tlo i dva puta razmisle prije nego što idući put to naprave. I time nešto zapale. •
Da na trenutak zaboravimo priču o opušcima. Jednu drugu činjenicu nije nitko primijetio. Ilustracija uz članak, a i sve viđene slike i izvještaji s požarišta nedvojbeno pokazuju ključnu ulogu stiropora u cijelom slučaju. Da fasada nije bila obnovljena i energetski unaprijeđena nikada plamen potaknut opuškom ne bi prešao na zgradu doma i napravio ono što je nažalost napravio. Potičemo energetsku učinkovitost najviše kroz toplotno izoliranje fasada, a da ne postavljamo nikakve uvjete glede zapaljivosti korištenih materijala. Jest da su oni koji su otporni na požar skuplji, ali cijena ovakvih događanja nažalost i s jednim smrtnim (iako neizravnim) ishodom je na kraju najviša.