Nikola Marjanović: Na Krugama se auto ne zaključava

Treća je generacija Zagrepčana, ističe, pa za metropolu s pravom kaže kako je njegova. Koliko se u gradu osjeća dobro, sigurno i potpuno domaće, Nikola Marjanović otkriva i činjenicom da svoj automobil, bez obzira na to u kojem kvartu bio parkiran, nikad ne zaključava. Odrastao je u Krugama, na Vukovarskoj, odmah nasuprot Strojarske, a u stanu u kojem je s bakom i didom boravio kao dječak živi i sad.

Kontrabas i jazz

– Moj tata je muzičar, a mama je jedna od prvih u gradu koja je kao kozmetičarka imala vlastiti obrt. Puno su radili i odlučili da bi meni bilo najbolje kod bake i dide. I stvarno su odlučili dobro jer imao sam jedno divno djetinjstvo – govori pjevač Nikola Marjanović dok sjedi na spravama u parku iza svoje zgrade. Nije odolio vlakiću, ali ni konjiću na feder jer, priznaje, kad je on bio mali, takvih zanimacija u parkiću nije bilo.

– Obnovljen je prije nekoliko godina, ali kad god pogledam kroz prozor, u njemu djece ili nema ili ih je tamo svega jedno-dvoje. U moje vrijeme dan i noć smo provodili vani, ali vjerojatno zato što nismo imali pametne telefone, igrice i ostale distrakcije koje klinci imaju danas – govori Marjanović prisjećajući se kako bi njegovoj igri svaku večer na kraj stala baka, koja bi ga zvala da napiše zadaću. “Nikicaaa”, derala bi se s osmog kata, a pjevač bi se morao “pokupiti” i posvetiti se knjigama koje mu, priznaje, nikad nisu bile omiljena razonoda.

– Neću lagati, učiti nisam volio i nikad me to nije pretjerano zanimalo. Napravio bih koliko sam morao i to je to. Nije mi se škola nikad nešto posebno zamjerila, samo mi se nije dalo – iskren je pjevač, koji je osnovnu školu pohađao u svom kvartu, dok je s 15 upisao IX. gimnaziju, a nakon prvog razreda premjestio se u muzički razred “II. gimne” u Križanićevoj. S ljudima iz škole, kaže, danas se čuje vrlo rijetko ili čak nikako.

– Iako sam ja ostao u kvartu, drugi nisu, pa iz osnovne škole mislim da čak kolege ne bih ni prepoznao. Iz srednje se čujem s pojedincima, ali rijetko – kaže Marjanović koji, priznaje, vrlo rijetko izlazi. Vidjeti ga se može, kaže, na vlastitim gažama, a pije li mu se baš čaj u kafiću, spustit će se do prvog kvartovskog.

– Prije je bilo više izlazaka i partijanja, ali kako sam na pragu četrdesete, sve sam to reducirao. Znam koji ljudi mi odgovaraju i nemam volje forsirati više ništa što mi odmah na prvu nije po volji – kaže pjevač, koji jednoj osobi, kad su u pitanju druženja i izlasci, ipak često popusti. Njegova djevojka, priznaje, jedina ga može natjerati da napravi nešto što mu se na prvu ne da. A i bez nje, kao i kolega s kojima svira, teško da bi se pojavio na bilo kojem od svojih nastupa.

– Jako sam loš s datumima i sve živo zaboravim. Prije svirke moji iz benda moraju me podsjetiti par puta na dolazak, a šalju mi redovito i poruke dan prije koncerta, pa na isti dan, a onda opet i sat vremena prije početka, čisto da budu sigurni da će na nastupu biti i pjevač – smije se Marjanović koji je trenutačno član Nikola Marjanović Trija, ali i Jazzoleptica, benda u kojem se posvetio i svojoj instrumentalnoj ljubavi, kontrabasu. Kako kaže, kontrabas je diplomirao u Lisinskom kod profesora Stanislava Lotka, a glazbeno se usavršavao i u New Yorku te Londonu.

– Songwriter, producent, tonski tehničar, pjevač, kontrabasist, sve sam to ja – smije se Marjanović, kojeg mnogi znaju i po suradnjama sa Songkillersima.

Suradnje sa Songkillersima

“Nisi tu”, “Dio mene”, “Svijet za sebe” samo su neke od tih uspješnica koje se u protekle dvije godine nisu skidale s top-ljestvica radijskih postaja. Unatoč tome, kaže i sam pjevač, rijetki su oni koji će na sam spomen njegova imena i prezimena odmah znati i koje pjesme pjeva.

– Ima ljudi, naravno, koji baš vole sve što radim i prate me, ali i onih koji se začude kad im spomenem da sam, primjerice, otpjevao “Ako nemam te” u Radio Luxemburgu, da sam bio dio grupe Sane ili da sam odradio dionicu na “Dogodila se ljubav” s Leom Deklevom i Sašom i Mladenom iz TBF-a – govori pjevač koji je svoje ime nastojao popularizirati nastupajući i na Dori, upravo s pjesmom koju mu je L. Dekleva, nekadašnja školska kolegica, napisala, ali i prijavom na X Factor prošle godine. Zabavio se, kaže, ali od neke velike karijere i popularnosti odustao.

– Volim to što radim i ljudi koji također vole ono što ja radim, znaju me. Naravno da bi bilo lakše da se, primjerice, zovem Damir Urban, ali eto, nije tako – smije se pjevač, koji se, kako kaže, sve više fokusira na osnivanje obitelji. Ali svirat će i dalje, i to, objašnjava, gdje god treba.

– Svadbe, bar micve, pogrebe, rušenje zgrada, prigoda uopće nije važna, ali, naravno, sviramo svoj uobičajeni program, želja nema – kroz smijeh govori Nikola Marjanović koji u Zagrebu, kako sam kaže, najviše cijeni upravo mogućnost sviranja u svim navedenim prilikama.