Naš novinar Hassan Haidar Diab zaradio je prekršajnu prijavu, a policija mu je prijetila i pritvorom samo zato što je jutros obavljao svoj posao!
– Išao sam kod mehaničara i vidio sudar. Automatski sam reagirao, parkirao auto na ugibalištu i krenuo razgovarati s očevicima. Odnekud se stvorio i kolega fotoreporter Davor Višnjić kojemu je policajac zabranio da slika nesreću iako su svi oko nas to činili svojim mobitelima – kaže Hassan.
Policajac mu je, kaže, rekao da je “alergičan na njih”
– Na novinare?
– Da, pogotovo one s dugom kosom (Višnjić) i repićem (Hassan)! – uzvratio je policajac.
– Kako je ipak uspio napraviti nekoliko dobrih fotografija, Višnjić je otišao, a ja sam nastavio razgovarati sa svjedocima. Tada dolazi auto iz kojeg izlazi inspektor, kreće drito prema meni i traži osobnu. Kažem mu da sam novinar i pitam ga zašto traži dokumente. Bahato mi kaže da ga ne zanima tko sam i što sam. I da će me odvesti u zatvor ako ne prestanem – prepričava Hassan.
Policajcu je rekao da mu je osobna u autu i krenuo preko ceste, a onda mu je policajac rekao da će dobiti kaznu za ilegalni prijelaz ceste ako se ne vrati i do auta ne pođe okolnim putem preko zebre!
– Moju novinarsku akreditaciju s gnušanjem je bacio na pod, uzeo osobnu i otišao. Ostavio me da čekam više od dvadeset minuta. A onda sam otišao do njegova auta i pitao ga gdje mi je osobna. Poziva me da sjednem u auto i tada počinje neugodna scena. Pita me gdje sam rođen. Kažem mu – u Bejrutu, Libanon. Pita me gdje radim, a ja mu kažem da sam novinar Večernjeg lista. A onda me pita jesam li hrvatski državljanin! – priča Hassan.
Kad sam mu, kaže, rekao da je to jasno iz osobne iskaznice bahato mi je rekao da ne traži objašnjenje nego odgovor. Rekao mi je i da sam zaradio prekršajnu prijavu i još nešto što nisam čuo pa sam ga zamolio da mi ponovi.
– Ako ste gluhi, idite liječniku. Policija vam tu ne može pomoći. Da ste se ovog trenutka udaljili odavde. Inače ću vas odvesti u zatvor! – rekao mu je inspektor.
Hassan je potom otišao do redakcije gdje mi je, uzrujano za kavom, ispričao ovu neugodnu epizodu.
– Hassane, misliš li da bi se išta od toga dogodilo da sam se na mjestu nesreće zatekao, recimo, ja? Misliš li da su te maltretirali zato što si Arapin? – pitao sam kolegu Hassana.
– Mislim da se to dogodilo isključivo zato što imam drukčije ime i prezime, jer sam Arapin. Ne mogu vjerovati da mi to čini policija u mojem Zagrebu. Pa bolji tretman imao sam i kod Saddamovih policajaca i kod Mubarakove tajne službe, i kod Gadafijevih vojnika, pa bilo gdje od kuda sam kao reporter izvještavao – rekao mi je Hassan.
Inače, treba reći da je zbog toga što se policija bavila Hassanom, a ne očevidom stvorila nepregledna kolona vozila. Ime tog inspektora ne znamo, ali znamo mu broj značke – 11446. A imamo i svjedoke! Naime, lukavi je Hassan ostavio otvorenu telefonsku vezu s prijateljem koji je tako s obitelji imao priliku “uživo” pratiti kompletno policijsko maltretiranje!
O opisanom slučaju obavijestili smo Odjel za odnose s javnošću PU zagrebačke iz kojeg su nas zamolili za strpljenje te poručili kako će se o svemu očitovati nakon što nadležne osobe ispitaju cijeli slučaj.
ma tko mu faki mater! ni meni ne odgovaraju uvijek postupci policije ali ja se s njima niti ne raspravljam pa nemam problema