Vadila su se ručno rađena licitarska srca i nošnje s utkanim božićnim ukrasima iz starih, šarmantnih, drvenih škrinjica koje su izgledaju kao da čuvaju neko blago svijeta. Djeca su na sam Badnjak stavljala ispod stola slamu na kojoj su spavala, a danas pak nekolicina stavlja mali pušlek na stol u sjećanje na Isusa koji se narodio u betlehemskim jaslama u štalici. A i da iduća godina bude plodna. Mnogo je bilo običaja naših "starih" uoči i na same blagdane koje neki i dan danas njeguju.
Pećnice su u pogonu tjedan dana prije blagdana kako bi se na stol obitelji stavili najfiniji kolači, od kojih su "zvijezde" gozbe makovnjača i orehnjača. Svetom se vodicom blagoslivlja jelka, a pokraj ili ispod nje se stavljao križ, pšenica i mali okrugli kruh.
Slavio se i tzv. kokošji Badnjak i to na dan prije Badnjaka. Taj dan provodili su se razni običaji koji bi osiguravali plodnost kokoši (kokošinjce je imala gotovo svaka kuća na Gornjem gradu sve do 1954. godine). Djeca su kokotala po ulicama, ali i skupljala kukuruz po podu.
Bilo je i poklona, doduše ne tako skupocjenih kao što je to danas običaj, pa su djeca obično dobivala bombone kojima su se zasladili nakon blagdanskog ručka. Slatkovodna riba jela se na Badnjak, najčešće šaran ili som, a nakon polnoćke, odnosno prije spavanja, jela se kobasica s malo hrena.
U Samoboru i okolici dom se za blagdane uljepšavao ukrasom zvanim kinč, koji su izrađivali sami ukućani. Nakit od šarenog krep papira, najviše u obliku cvjetova i lančića, stavljao se na grane božikovine ili smreke, zajedno s jabukama, obojenim orasima i sličnim ukrasima, pa bi se sve objesilo na gredu iznad stola. Kitica cvijeća od krep papira stavljala se oko božićnog kolača, kao simbol plodnosti, zdravlja i blagostanja.
Svaki kraj, dakako, imao je svoje običaje od kojih su se neki zadržali i dan danas pa se tako, primjerice, u Istri na Badnju večer blaguju pasutice ili fuže sa slanom srdelom, bakalarom ili verzotom, maneštru, kruh i vino, fritule i kroštule. a stolu u zagorskoj obitelji obično se Božić nađe purica s mlincima, makovnjače, orehnjače i tradicionalni – štrukli. A na Badnjak se jede uglavnom pastrva. U slavonskoj obitelji najčešće se večera fiš paprikaš. Negdje se oživljava tradicija položajenja. Brudet za Badnjak te bakalar naći će se na stolovima Dalmatinaca. Zasladit će se fritulama i kroštulama, a za Božić će nakon ručka (teletina, pašticada) božićnu svijeću ugasiti kruhom umočenim u crno vino.
U gradovima zagrebačkog prstena usto uobičajeni su, među ostalim, nekoć bili ophodi zvjezdara. Tako su nazivali grupu od tri dječaka koji drže betlehemsku zvijezdu napravljenu od kartona. Večer prije Sveta tri kralja išli su od kuće do kuće, nekad i uz pratnju dječaka koji su svirali te pjevali mještanima.