“Noa me voli”, “nasmiješi se”, matematičke formule, psovke, političke poruke, crteži svemiraca... baš svakakve žvrljotine mogu se vidjeti na Meštrovićevom paviljonu, popularno zvanoj Džamiji. Broj natpisa je, kažu u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika koje djeluje unutar zdanja, tijekom pandemije narastao do petstotinjak, pa su se, umjesto da ukazuju na devastaciju i onima koji šaraju zaštićeno kulturno dobro govore kako to nije dobro ili ih prijavljuju, odlučili na drukčiji pristup.
Skupljat će donacije
– Gledamo na to kao na sociološki fenomen. Mladi su se ovdje počeli okupljati nakon što ih je policija potjerala ispred HNK. Pokrenuli smo stoga konzervatorsko–restauratorsko–umjetničku kampanju, koju smo počeli jučer, no cilj je da postane dugoročna i da je podignemo na razinu grada – kaže Alen Novoselec, član Upravnog odbora HDLU i profesor na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti. Jučer je tako 11 studenata treće, četvrte i pete godine pod njegovim mentorstvom dokumentiralo natpise na “džamiji” te provelo probe čišćenja sredstvima koje su uspjeli sami financirati, no ideja je, ističe, da se nabave laseri i posebni mlazni uređaji kojima će najlakše skidati natpise, a za to će nastojati skupiti donacije putem razgovora s institucijama, poduzetnicima, natječajima...
“Preselili smo...”
– Još ćemo definirati način, spremni smo ponuditi dugotrajnu brigu za paviljon i svjesni smo da nećemo u potpunosti moći spriječiti šaranje, ali kad bismo imali svu opremu, mogli bismo reagirati u roku šest do 24 sata, kada su natpisi još svježi pa se lakše skidaju. Jer ne smije se skinuti ni trun površine kamena – kaže Novoselec. S čišćenjem nastavljaju i danas, a sutra ispred “džamije” planiraju i performans u sklopu kojeg će se Novoselec pojaviti u jednobojnom odijelu te pozvati okupljene da pišu po njemu. Podijelit će i pozivnice za radionicu grafičkog dizajna za petero zainteresiranih, a osmislit će i majice na koje će staviti neki od crteža s Džamije te uz njega napisati “preselili smo se na bolje mjesto”.
Ovi mladi gdje god stignu sve zasaraju i za seru. Postavlja se pitanje zasto policija ne radi svoj posao.