Ako je dom ono mjesto gdje ti je četkica za zube, Zagreb je naš dom punih 20 godina, a pogotovo dom naše djece jer su kao maleni došli u ovaj grad i govore zagrebački. Naglaskom i riječima pravi su purgeri i to mi je jako simpatično i silno sam ponosan na to da smo našli mjesto iz kojeg ni supruga ni djeca ne žele otići – kaže nam pjevač Miroslav Škoro u svom domu u Gračanima. Zatekli smo ga pomalo neispavanog, nekoliko sati nakon što je četvrti puta ovog mjeseca napunio Lisinski i svojim pjesmama razgalio srca mnogih obožavatelja. U Lisinski, koji naziva hramom hrvatske umjetnosti je zaljubljen, a dojmovi nakon nastupa u njemu uvijek su lijepi i posebni.
Ovdje se ljudi toliko ne dijele
– Volim zagrebačku publiku i čini mi se da smo se ona i ja prepoznali, kliknuli smo se tamo ‘98. godine, mojim prvim koncertom u Lisinskom i to traje do danas. Volio bih kad bi tako bilo i u drugim krajevima, međutim, neke su mi radijske postaje u Dalmaciji rekle da ne vrte moje pjesme jer oni vrte samo Dalmatince. Znate, kao da sam Eskim – kroz smijeh će Škoro, rođeni Osječanin, a podrijetlom Imoćanin. Osim publike, smatra važnim činjenicu da glavni grad pomalo odskače od „hrvatskog mentaliteta“ i što se događa svojevrsni „melting pot“ pa se ljudi koji dolaze ovdje živjeti iz svih krajeva, kaže, ne dijele toliko uzduž i poprijeko, po meridijanima i paralelama, kratkosilaznim ili dugouzlaznim naglascima, članskim iskaznicama i kapi krvi koje su nosili njihovi djedovi. Dok se britko i duhovito osvrće na aktualne probleme u državi, zastaje na trenutak pa opet odmahne rukom i ustanovi: „Svačim se ja zamaram.“ Okrene onda na neke veselije teme, prisjeti se svog dolaska u Zagreb, još dok je sa suprugom bio podstanar na Jarunu i kod Doma sportova, pa prvog kupljenog stana u Sokolgradskoj ulici na Trešnjevci te naposljetku kuće koju su prije 14 godina sagradili u Gračanima.
– Tražeći mjesto gdje ćemo napraviti kuću, kad sam prvi put došao ovamo, jednostavno samo znao da je to to. A sad zašto, ne znam, to se zove ljubav na prvi pogled – kaže pjevač. Na kvart s pogledom nema previše zamjerki, ima autobus, šoping-centar, gradi se i nova žičara... Ponekad mu jedino smeta što se vikendom zbog mnoštva građana koji idu na Sljeme teško probiti automobilom i izaći na glavnu cestu.
– Možda bi bilo dobro razmisliti da naprave kakav kružni tokić tu, da promet bolje teče. Također, mi smo kupili kuću na placu omeđenom s dva vinogradarska puta. Oni su ostali, ali se sagradilo mnoštvo kuća i sada je to u prometnom smislu gledano, postalo preusko. No, mi smo narod koji ne poštuje zakone pa su u tu svrhu, umjesto policajca koji bi kaznio one koji prebrzo voze, postavili hrpu uspornika. Zgodno je to kad ljudima objašnjavam kako da dođu do moje kuće – tako da im brojim ležeće policajce. Međutim, nije baš zgodno za automobil jer ta mala „brda“ na cesti ralica zimi poruši pa onda probušiš gumu i tako to ide u krug – ističe Miroslav Škoro. I sam je, kaže, „fan“ Sljemena. Donedavno je do vrha išao svake subote i nedjelje, ali je prije nekog vremena postao alergičan na pelud pa mu je doktorica savjetovala da se okani Sljemena između 1. ožujka i 30. rujna.
Gušt je s vinom otići u Vrutak
– Svejedno se ja oglušim na to i zabauljam tamo, pa onda izgubim glas na nekoliko dana i tako to ide – kazao je Miroslav Škoro i otkrio nam da, osim na Sljeme, jako voli ići i na „plac“. Dobro poznaje gotovo sve dijelove grada, osim možda zapada, ali GPS ga posluži u tim trenucima, makar se šali da bi se još znao snaći u prostoru i po mahovini.
– Netko zna gradove i dijelove grada po birtijama, a ja uglavnom po studijima – smije se Škoro dok se prisjeća najdražih uspomena za koje veže Zagreb. Među njima su „režija 4“, odnosno, bivši studio HRT-a u Šubićevoj ulici i u njemu tonski majstor Petko Kantardžijev Mlinac s producentom i urednikom Vanjom Lisakom, glazbeni studio kod Janka Mlinarića Trulog na Medveščaku, koji mu se tada činio kao svemirski brod, Prisavlje kao hrvatska dalekovidnica, prvi susret s Lisinskim u foajeu, Dežmanov prolaz...
– Neka se nitko ne naljuti, meni su te institucije i dijelovi grada prvi susret sa Zagrebom i kameni temeljci od kojih sam krenuo – iskreno kaže pjevač. Trenutačno se, osim glazbi, najviše veseli vinogradarstvu. Zasadio je vinograde u Mitrovici, a planira otvoriti vinariju u Svetom Ivanu Zelini. Njegova graševina 2015. proglašena je najboljom na tajnom ocjenjivanju u Kutjevu.
– Ako hoćeš od bogataša napraviti siromaha, daj mu da kupi vinograd. Tako sam i ja, da bih dodatno zaradio, napravio svinjariju i odlučio otvoriti vinariju. Pravi mi je gušt kad odem u Vrutak prodati vino, ispred mene šleper Jamnice, iza Badela i ja između njih sa svojim autom i šest boca vina u gepeku, ali eto mene – kroz smijeh će Škoro.