Nekadašnja tvornica rublja DTR u Krajiškoj ulici, zdanje od nekoliko tisuća kvadrata, stoji prazno već dva desetljeća, a otkako je 1992. tvornica privatizirana zgrada je postala metom kradljivaca bakra, domom beskućnika i skvotera, te se s vremenom nakrcala smećem. Gotovo da nema prozora koji je čitav, a oni u dvorištu zgrade su kompletno skinuti.
– Stalno viđam jednog beskućnika, a susjedi su rekli da ih ima i više. Jednom je izbio požar zbog parketa koje su palili – rekao je predstavnik suvlasnika stanara Nebojša Weiner, te dodao kako se nedavno na zidu tvornice koji se naslanja na njihovu zgradu proširila mrlja.
–Izgledalo je kao da je pukla vodovodna cijev, pa sam, mislivši da je zgrada u vlasništvu Grada, nazvao u poglavarstvo ne bih li prijavio štetu, no iznenadio sam se kad su mi rekli da Zagreb nije vlasnik tog prostora – rekao je Weiner. I gradski pročelnik Davor Jelavić potvrdio nam je da zgrada nije u gradskom vlasništvu.
Otišli i zaštitari
Naime, prije godinu dana Odbor za kontrolu Gradske skupštine prihvatio je sve prijedloge gradonačelnika Milana Bandića o prodaji zemljišta u vlasništvu Grada.
– Moguće je da je Grad bio suvlasnik samo u jednom dijelu, a ne ukupnom. Morao je biti raspisan i natječaj jer se radi o velikoj svoti – objašnjava Jurica Meić (SDP), član Odbora za kontrolu.
Nekako u isto vrijeme uklonjeni su i zaštitari, koji su nekoliko godina čuvali zgradu, rekao je Weiner i dodao da je dotad očito sve ukradeno i razmontirano što se moglo, pa nije više bilo potrebe za stražom.
–Bilo je tu i čitavo postrojenje klima i ventilacijskog sustava, te trafostanice – kaže Weiner i napominje da je jednom sreo i zaposlenike Elektre kako obilaze postrojenje, nadajući se da će se zgrada staviti u funkciju.
Nekad bilo vrlo živo
–Došli su samo po ostatke trafostanica, od kojih je ostalo tek nekoliko osigurača – rekao je Weiner.
Domaća tvornica rublja, čiji je simbol crni dimnjačar, osnovana je 1914., a zgrada u Krajiškoj sagrađena je 50-ih godina prošlog stoljeća.
–Nekad je ovdje bilo prilično živo. U tvornici su uglavnom radile žene, pa su u 22 sata, kad je završavalo radno vrijeme, po njih dolazili ljubavnici, supruzi... bilo je ljubavnih konflikata, tučnjava – priča Weiner i zaključuje kako žali za vremenom kada DTR nije bio tek obično smetlište.
>>Koncerti, proslave rođendana i buvljaci udahnuli život tvornicama
Sto su nam napravili od zemlje?