Medvedgrad je najprije odolijevao Tatarima, pa zubu vremena, a u naše vrijeme, nakon što mu je osamdesetih godina vraćen stari sjaj, pokušava odoljeti političkom inatu. Kad je predsjednik Tuđman nekad moćnu utvrdu odredio za središnje mjesto na kojem će se odavati počast hrvatskoj državi i svima koji su dali život za njezinu slobodu, 1994. podignut je Oltar domovine, no samo koju godinu poslije taj će spomenik prestati igrati svoju uzvišenu ulogu simbola.
Čim je prvi predsjednik preminuo, voljom novih političkih moćnika Oltar domovine prepušten je zaboravu i – devastaciji. Blijedi li mu namjena? Blijedi – danas je ondje više slučajnih nego namjernih prolaznika kojima nije teško izdvojiti nekoliko kuna koliko košta ulaznica. Danas je, doduše, čuvan kako se vječni plamen ne bi ugasio, ali državni vrh više ga ne pohodi.
Hoće li na njega itko položiti vijenac i upaliti svijeću barem na Dan domovinske zahvalnosti?
Oltar domovine prepušten je zaboravu! A što je s domovinom? Nisu li odatle svi naši problemi?