Osam godina “skupljao” povijest Maksimira

Majmun iz zagrebačkog Zoološkog vrta jednog se dana odlučio prošetati naseljem Kolonija.

Došao je u obližnju kuću, prestrašio se svog odraza u ogledalu i počeo glasno urlikati. Prepao je i gospođu koja je ondje živjela, pa je i ona počela vikati. Cijelu je situaciju smirila djevojčica u prolazu, koja je prepoznala majmuna, starog prijatelja kojeg je svakodnevno hranila. Primila ga je za ručicu i odvela natrag u njegov dom. Ove se zgode prisjećaju tek najstariji stanovnici maksimirskih naselja, a zapisao ju je i Antonio Jurčev u knjizi “Od Željezničke kolonije do Ravnica”, koju će danas u 18.30 sati predstaviti u dvorani Kraša.

I prvo katoličko kino

Trebalo mu je osam godina da razgovara sa starosjediocima kvartova Ravnice, Željeznička kolonija i Maksimirska naselja, prikupi materijale i istraži njihovu povijest koju je “sažeo” na 696 stranica.

– Kolonija je najbolji primjer radničkog naselja 1930-ih, a kvart je bio poseban i po tome što pod njega spada i dio parka Maksimir, u kojem su stanovnici često boravili. Ljeti su se ondje kupali, a zimi klizali i skijali – kaže Antonio Jurčev, koji u kvartu Maksimirska naselja živi i radi, a ravnatelj je Osnovne škole Antuna Gustava Matoša već 12 godina. Središnje mjesto zbivanja bio je i dominikanski samostan, u kojem su se okupljale amaterske glumačke družine stanovnika naselja te održavali koncerti. Ondje je bilo i prvo katoličko kino, koje je 1938. otvorio kardinal Alojzije Stepinac. Za II. svjetskog rata, pak, naselja su doživjela najtužniju zagrebačku priču, kaže Jurčev, jer su bila bombardirana u nekoliko navrata, prvi put 22. veljače 1944.

Glavna meta aerodrom

– Odmah pokraj bio je aerodrom na Borongaju, koji je bio meta. Uništeno je 40 kuća, mnoge su obitelji poginule – kaže Jurčev dodajući da je dio monografije posvetio i svakodnevnom životu nakon velikih stradavanja.