Imaju svog “kralja češnjaka”, kao i kafić koji je ime dobio po staroj dvanaestici, tramvaju koji još od 1949. prolazi Trešnjevkom. Ondje je svakog dana od jutra do mraka više od 30 godina radila i svima omiljena baka Slavica, televizijska zvijezda koju je Robert Knjaz vodio sa sobom na putovanja koledžicom oko svijeta. “Nigde nema to kaj ima trešnjevački plac”, opjevao ga je i legendarni stanovnik tog kvarta, skladatelj i šansonijer Zvonko Špišić. I vole ga ne samo Trešnjevčani, već svi koji žive zapadno od centra Zagreba, pa i šire. Zato je baš ova tržnica u anketi na Večernjakovu portalu premoćno pobijedila kao Zagrepčanima najomiljenija. Koja je tajna njezine popularnosti, po čemu je tako posebna? Odlučili smo saznati pa pošli u nabavu namirnica.
Ekipa mlađih umirovljenika
A život na trešnjevačkome placu, uvjerili smo se, kao da teče malo sporije nego u ostatku grada. I prodavači i kupci su opušteni, a gotovo svaka razmjena robe završava osmijehom, lijepom riječi i pozdravima obitelji. Vidi se već na prvi pogled da se onamo ne ide samo radi špeceraja, već i ugodnog razgovora prvo na štandu, a onda uz kavu, čaj ili nešto malo jače.
– Ovdje se osjećam kao doma. Uvijek s ljudima malo porazgovaram, prokomentiramo svijet oko sebe. Prodavače znam dugi niz godina, već smo prijatelji – objašnjava nam Gordana Palić. Atmosfera je pozitivna, dobrosusjedska, prijateljska, ima neku dobru “vibru”, domeće Marijana Sharma.
– Evo, moja omiljena prodavačica ovdje radi više od 20 godina, a jednako toliko i ja ovamo dolazim. Teško je uperiti prstom u ono što je tako drukčije, plac jednostavno ima dušu. I hrana odavde ima nekako bolji okus, vidi se da je domaća – govori Marijana Sharma dok rado pozira za fotografiju sa “svojom” kumicom Mirjanom Tončić, koja na Trešnjevku putuje iz Svete Jane. Na ovom je placu mnogo više domaćih proizvođača nego na drugim tržnicama, kaže, a mnogi poput nje potežu iz raznih krajeva Zagrebačke županije.
– Znam prodavače koji dolaze samo jednom tjedno jer im toliko treba da prikupe dovoljno domaćih namirnica – ističe.
Cijene su na placu prihvatljive; grincajg je deset kuna, krumpir oko pet za kilogram, paprika je zbog zime nešto skuplja pa košta 20 kuna, ali i to je u normalnim granicama. Osim toga, nema čega se ondje ne može pronaći, od voća, mesa, jaja i sira do drvenarije, odjeće, alata i satova. Ima i nekoliko lokala gdje se nakon kupovine može sjesti na kavu, pivo ili partiju bele. Kako je pjevao i Zvonko Špišić, često se dogodi da prijatelji sjednu na gemišt ili nekoliko njih, pa da se kući vrate tek poslije ručka.
– Imamo ekipu mlađih umirovljenika pa znamo sjesti u 12-icu i zaigrati koju rundu na karte. Istina je, ovdje se svi osjećamo kao da smo doma, jedino nam je žao vidjeti da je prodavača u zadnje vrijeme sve manje – primjećuju stari prijatelji Zlatko Dolenc i Zvonimir Tadić. Ima trešnjevački plac i neke svoje znamenite ličnosti, poput haiku pjesnika i “kralja češnjaka” Venčeslava Špilaka te već spomenute bake Slavice koja je preminula 2013. godine. Na njezinu prodajnom mjestu danas radi unuk Ivica Paj.
– Moja je baka bila prava legenda ovdje na placu. Imala je svoje redovne mušterije desetljećima, a neki i dalje zbog nje nastavljaju dolaziti k meni – kaže Paj.
Za kvartovska druženja
Starosjedilac je na tržnici i drvenarija “Trešnjevački plac”. Više od pet desetljeća obitelj Ivke Grgić prodaje ručno izrađene drvene i pletene proizvode poput košara, igračaka, kuhača, daski za rezanje...
– Moram priznati da se plac svih tih godina nije mnogo promijenio, osim što je veći – kaže Ivka Grgić.
A prava je šteta što se u tržnicu već godinama ništa ne ulaže, rekli su nam odmah na početku svi s kojima smo razgovarali. Prodavači hrane su se pokraj trešnjevačkog trga počeli neformalno okupljati još dvadesetih godina prošloga stoljeća, a tržnica je službeno otvorena desetljeće poslije. Kako su se u kvart doseljavali radnici i seljaci u potrazi za poslom, tako je rastao i plac. Nedugo nakon otvorenja podignute su i prva zgrada te ribarnica, zatvoreni su potoci Jelenovac i Kuniščak, a krajem pedesetih osvanula je u blizini i robna kuća Nama. Osim novijih štandova i nešto modernijih drvenih klupa, nije doživio puno modifikacija, premda se godinama najavljuje obnova i natkrivanje placa te pretvaranje cijeloga područja oko Trešnjevačkog trga u mjesto za kvartovsko druženje i zabavu.
– Još su 2000. godine spominjali podzemne garaže, stavljanje pod krov, a sve što se dogodilo jest da su nam dvaput promijenili daske, koje su sad još kraće nego prije. A i najamninu su nam podigli, kao i cijenu skladištenja – kaže prodavač Ivo Vrljić. •