Barokni drveni oltar iz 1755. stigao je u kapelicu svetog Roka nakon velikog potresa 1880., a izvorno je krasio Markovu crkvu.

Otkriveno je to tek za njegove posljednje restauracije, čime je pronađen jedini oltar od njih 13 iz crkve sv. Marka koji je još u funkciji. Pozlaćen je i posrebren, a to su mogli platiti samo članovi bogatog ceha krojača tadašnjeg Gradeca, što su i napisali na oltaru. Taj se natpis pak pojavio ispod starog sloja boje te otkrio godinama čuvanu tajnu kapelice na Rokovu perivoju. No, ona nije i jedina.

Nema tko nije gradio

Kapelica je jučer otvorila svoja vrata za vjernike koji su došli proslaviti Rokovo. Čine to već više od tri stoljeća, otkako je zdanje dovršeno 1655. Crkvica je sagrađena u svega nekoliko godina, a sudjelovali su gotovo svi stanovnici Gradeca, muškarci i žene, stari i mladi, plemići i obrtnici… Učinili su to kao zahvalu svetom Roku, kojem su se molili da kuga zaobiđe njihov opasani grad.

– Kapelica je nastala kao zavjet vjernika koji čeznu za zdravljem, a i danas postoje druge bolesti, modernog svijeta, zbog kojih mnogi odluče doći u crkvicu i preporučiti se sv. Roku, zaštitniku od kuge i zaraznih bolesti – kaže mons. Zlatko Koren, župnik crkve sv. Blaža, koja njome upravlja.

Kapelica skriva i četiri nadgrobna spomenika koja su sada ugrađena u zidove, a nekad su stajala pokraj crkve dok je ondje bilo Rokovo groblje. Kosti pokojnika, među kojima je bio i Vatroslav Lisinski, preseljene su na Mirogoj za njegove gradnje, no mnogi su Zagrepčani nastavili svijeće na Sve svete paliti na brdašcu iznad Britanskog trga. Jedno od blaga je i zvono koje se nije prestalo oglašavati otkako je crkvica sagrađena.

Toranj više puta razrušen

– Zvoni na Rokovo cijeli dan te nakon tradicionalne večernje procesije sa svijećama – kaže Goran Kovačević, koji jednom mjesečno vodi ture razgledavanja kapelice. Pravo je čudo, dodaje, što zvono nije ukradeno jer je drveni toranj u kojemu stoji više puta bio razrušen. Na pročelju crkvice je i freska anđela s raširenim krilima za koju je utvrđeno da je zapravo sunčani sat, a u njoj vrlo dobro očuvane orgulje koje je 1833. izradio majstor Pavle Pumppa.

– Imaju specifičan zvuk, sasvim drukčiji od ostalih orgulja – ističe Kovačević dodajući da se još jedno blago krije izvan zidova kapele: zdenac Elegija, poklon kipara Roberta Frangeša Mihanovića s početka 20. stoljeća, koji je postavljen tek 1994. Smatralo se, naime, da nije dovoljno ćudoredan za javnu površinu jer prikazuje nagu ženu koja stoji iznad reljefa koji prikazuje prizore iz “Pakla”, “Čistilišta” i “Raja” Dantea Alighierija.