Bivše radnice Kamenskog

Ovaj sam mjesec zaposlila šest kolegica, dvije će skoro u penziju

Ovaj sam mjesec zaposlila šest kolegica, dvije će skoro u penziju
16.09.2014.
u 09:19
Da bi skrenule pozornost na sve koji rade bez 
plaće, članice Udruge Otvoreno Kamensko okupit će se 20. rujna, na godišnjicu štrajka
Pogledaj originalni članak

Prošle su četiri godine otkako su sjedile na Trgu Franje Tuđmana, prosvjedujući glađu za vlastita prava.

Radile su u "kući europske mode", nekadašnjem simbolu Zagreba, poznatom i izvan države. Šivale su odijela i bivšem predsjedniku Tuđmanu, dresove Dinamu, a 99 posto robe išlo je u izvoz. A onda su, bez isplaćenih plaća, istjerane iz tvornice Kamensko u Reljkovićevoj ulici u centru grada. Morale su, kažu, staviti život na kušnju da bi ukazale na svoju nevolju, a mnoge su zbog toga završile i u bolnici. Kako bi ukazale na sve koji rade bez plaće, okupit će se 20. rujna, na dan godišnjice štrajka, a predvodit će ih Đurđa Grozaj, predsjednica Udruge Otvoreno Kamensko, mjesta koje je danas utočište bivših radnica.

– Dokle ste došle u borbi za svoje neisplaćene plaće i otpremnine?

– Sve tužbe smo dobili, a na ročištima se izborile da dođemo u prvi isplatni red. No ništa se ne pomiče već četiri godine, iako bi bilo dovoljno da se proda Reljkovićeva, da se sve naplatimo. Ovako taj veliki kompleks propada i gubici se stvaraju, ne znam kome to ide u interes. Potrebno je samo da stečajna sutkinja odobri prodaju nekretnina. Odlučile smo da nećemo više čekati naše zakone, koje kroje oni koji su jučer bili u zatvoru, a danas u saborskoj klupi, već ćemo državu tužiti Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

– Ipak, niste odustale ni od šivanja, ni od borbe i nakon stečaja, a čujemo da radnice Udruge često i moraju odbijati posao jer sve ne stignu?

– Što ne možemo odraditi, pošaljemo onome tko nema posla. Ovaj sam mjesec zaposlila šest kolegica, primamo narudžbe iz Amerike i Njemačke, radimo kostime za kazališta, filmove... Interfilm, recimo snima film o Drugom svjetskom ratu na našim prostorima pa smo nedavno šivale uniforme za partizane i ustaše. Došle su nam poštom i hlače iz Dubrovnika, kako bismo ih skratili, a iz Cavtata smo dobili suknju i naredbu da sašijemo još dvije takve jednake.

– Dva ste puta krenule od nule, prilikom puknuća magistralnog cjevovoda u Selskoj ulici 2012. poplavile su vam prostorije na Knežiji u koje ste tek ušle...

– Da, ostale smo tada bez tristo metara materijala i 13 šivaćih mašina. No Grad nam je puno pomogao, osim što su nam omogućili prostor, donirali su nam mašine, a jednu smo nazvale i Bandićka jer ju nam je osobno uručio gradonačelnik Milan Bandić. Imamo i Josipovićku, to je stroj koji smo dobili od predsjednika države. No, posebna je mašina za koju nam je novac donirala jedna gospođa iz Zagreba, koja je umrla, a njezina je želja bila da nam donira novac za mašine iako nas nikada nije upoznala. Otišle smo joj na grob i to ćemo činiti svake godine u znak zahvalnosti. Gospođa se zvala Vlasta Crnobrnja i po njoj smo nazvali našu najskuplju mašinu.

Foto: Anto Magzan/Pixsell

– Uskoro ćete i širiti prostore udruge?

– Dobili smo od Grada prostor za proširenje, odmah pored onog našeg u ulici Rudolfa Bićanića. Oni će nam ga i adaptirati, kako bismo napravili prodajni dio. Opremit ćemo i galeriju na katu, od slika, nakita i svega što nastane na našim kreativnim radionicama. Nudili su nam i prostor na Jarunu od 420 četvornih metara, ali ne bismo mogli plaćati najamninu, režije i pričuvu, mjesečni trošak koji i u ovom prostoru redovito, ali teško pokrivamo. Osim šestoro njih na plaći, na stručnom usavršavanju je i dvoje mladih, a svaki dan je aktivno i pet volontera. Popularni su i naši tečajevi šivanja i kukičanja, koji traju sedam tjedana, po dva puta tjedno. Popunjena su sva mjesta za rujan, studeni, siječanj sljedeće godine, ožujak i svibanj. Sad primamo narudžbe za srpanj. Veselimo se što će krajem godine dvije kolegice u mirovinu.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

Avatar fidelio
fidelio
10:33 16.09.2014.

To je to. Kad netko shvati da ima par ruku, znanje da nešto napravi i tržište, pa to poveže, neminovno dolazi do uspjeha. Preporučam svima u ovoj lijepoj našoj - razmislite i sami o svojim vještinama i znanjima, pokrenite se i podignimo ovu državu - za to nam ne trebaju političari i donacije - i prije smo, pa ćemo i sada.