Ovo su gradska kina koja su davno odvrtjela zadnje filmove

Nikakve kokice, sokovi ili slatkiši. Ni 3D ili 4D. Zvuk “kao da su glumci u prostoriji s vama”. Nikakve fotelje na kojima se može prileći ili sjesti u paru. U kino se išlo s košticama u džepu i s najdražim pod ruku.

Bila su institucije

– Dajte dvije plantažerske – govorili bi parovi ženi na blagajni. Jednom rukom, jer bi u drugoj obično držala cigaretu, ona bi im dala karte za parter. Tamo bi sjedili oni koje je ipak manje zanimao film, a malo više onaj s kim su došli gledati. Na balkon ili “mjesto za brđane” smjestili bi se oni koji su prije dobro proučili program svakog od 24 gradska kina u novinama i odlučili hoće li gledati akciju, komediju ili pak, ako je riječ o Kustošiji, erotski film.

– Nismo nikad sjeli na mjesto koje bi bilo označeno na kartama. Svatko se smjestio kamo je htio. Prijevod često uopće nije imao veze s onime što glumci zaista govore, a čovjek zadužen za puštanje filmova nerijetko bi s filmske vrpce sam izrezao scene koje bi mu se činile nepriličnima ili dosadnima – prisjeća se umirovljenica Jagoda Hećimović, koja cijeli život živi u blizini nekadašnjeg kina Mosor u Zvonimirovoj.

Kao djevojka tamo je i najčešće zalazila, iako joj, kaže, nije bilo strano prošetati se ni do Kosmaja, današnjeg kina Grič u Jurišićevoj, ili do Partizana na Kvatriću, gdje je danas skladište trgovine.

Ljudi dolaze na film i češće nego bi se pomislilo. Iako kina nema ovdje već više od desetljeća, i dalje imamo upite kad su projekcije i što je na rasporedu

U kafiću uz bivšu Kinoteku

– Posebno popularno bilo je kino Balkan, sadašnja Europa, a oni mnogo mlađi od nas, pogotovo 80-ih, skupljali su se i u Slobodi na Tuškancu. Pored njega, ako se dobro sjećam, bila je i neka streljana pa bi mladići nakon filma odlazili gađati zračnicom – prisjetila se Jagoda Hećimović, koja u današnja, multipleks kina, kaže, ne zalazi. Jednostavno nije to to, objašnjava, jer tadašnje projekcije imale su “svoju čar”.

– Ma to vam je bilo prvenstveno druženje, a kad su kina bila jako popularna, puno nas nije ni kod kuće imalo televizor, gdje bismo gledali filmove – kazala je umirovljenica te dodala kako su mlade djevojke, pod izlikom filma, rado odlazile i u Kinoteku u Kordunskoj, kamo su većinom zalazili vojnici jer je blizu bila kasarna. Iako već godinama tamo projekcija nema, oni željni dobrog filma i dandanas navraćaju.

– Ljudi dolaze na film i češće nego bi se pomislilo. Iako kina nema ovdje već više od desetljeća, i dalje imamo upite kad su projekcije i što je na rasporedu – govori Željka Japec Pintarić, vlasnica kafića u predvorju bivšeg kina. Kuha ona kave gostima Kinoteke već 30 godina pa dobro poznaje foaje legendarne dvorane.

– Kinoteka je institucija. Žao mi je što je tako sve završilo jer ovdje su se filmovi puštali još od nijemih projekcija – ističe Željka Japec Pintarić te dodaje da je dio kina, nakon zatvaranja, vraćen Crkvi te su u njemu povremeno seminari ili ostala događanja.

Kalnik uskoro u novom ruhu

Sličnu sudbinu doživjeli su i kino Opatija, gdje je Kazalište Vidra, kino Apolo je Kazalište Kerempuh, August Cesarec je Teatar Exit, Luxor je ZKM, Otokar Keršovani danas se zove Žar ptica, dok su, primjerice, kino Bratstvo u Dubravi te Triglav u Okićkoj danas trgovine. Postoje i ona koja su potpuno zatvorena ili srušena, poput Centrala u Petrinjskoj te Trnja na Trnjanskoj, a i ona na čijem su mjestu danas klubovi Boogaloo i Tvornica ili sportska dvorana Sutinska vrela. Obnovljen je i Balkan, danas Europa, a uskoro bi novo ruho trebao dobiti i Kalnik na Črnomercu.

– U nekima su još nejasni vlasnički odnosi, a nekako i sve manje ljudi ima naviku odlaska u kino, što je trend koji se mora zaustaviti – objasnila je Diana Nenadić iz Hrvatskog filmskog saveza, jedna od sudionica akcije “Daj mi kino”, nakon koje je Grad Zagreb 2007. godine otkupio kino Europu i stavio je na korištenje u filmske svrhe.