Srednjoškolka koja je ove godine sudjelovala u više od dvadeset humanitarnih aktivnosti, članica udruge "Nismo same" koja redovito osmišljava nove projekte i pripadnik organizacije sportskih ribolovaca invalida Domovinskog rata koji je sate i sate uložio u uređenje rekreacijskog centra u Granešini, finalisti su šesnaestog Volonterskog Oskara.
U uži izbor za ovogodišnju nagradu Nives Mesić, Renata Bačanek i Zlatko Buzina ušli su u konkurenciji 26 prijavljenih kandidata jer su se istaknuli izvanrednim zalaganjem u volonterskim aktivnostima i time pridonijeli razvoju zajednice. Dodjeljuje je, podsjetimo, zagrebački Volonterski centar, glasati za finaliste možete na mrežnoj stranici još danas i sutra, a dobitnik će biti proglašen u četvrtak. Renata Bačanek u udruzi je od 2019. godine i od tada sudjeluje u većini njezinih projekata, primjerice akciji "Nisi sama – ideš s nama!". No, ona je i začetnica Book cluba, koji okuplja onkološke pacijentice i jedini je takav u regiji, a danas broji oko četrdeset članica. Za organizaciju književnih susreta potrebno je uložiti puno truda i vremena, od čitanja literature do osmišljanja pitanja za raspravu o štivu, ali ističe kako joj ništa od toga nije teško jer sve radi s ljubavlju.
– Specifična smo grupa jer su neke od članica još na terapijama pa se nerijetko ne osjećaju dobro i puna im je kapa svega. A u Book clubu nema uputnica ni pregleda, ne govori se o bolesti, nego o lijepim stvarima, o umjetnosti. To je sigurno mjesto koje nam daje dozu normalnosti – objašnjava umirovljenica. Cilj mu je, dodaje, i promoviranje hrvatske književnosti, često također organiziraju gostovanja pisaca, a izrodila su se u klubu i brojna prijateljstva.
– Razboljela sam se 2015. godine i nakon što sam odradila sve što je trebalo, kemoterapije, pametne lijekove, približila sam se tom svijetu žena koje se liječe od tumora. I cijeli niz prekrasnih ljudi ušao mi je život, baš zbog volontiranja – govori Renata Bačanek. Uz čitanje, vrijeme voli provoditi i šetajući psa, strast su joj putovanja, a volontira i u Pučkoj kuhinji. Ističe kako ju je to iskustvo naučilo važnim životnim lekcijama, no najviše vremena ipak provodi u matičnoj udruzi, koja ju je i nominirala za Volonterski Oskar. – Veliko je to priznanje, a zaplakala sam kada sam ušla među finaliste – zaključuje.
Ljubav prema čitanju dijeli i s Nives Mesić, učenicom trećeg razreda Prve gimnazije koju je za nagradu prijavila škola. Prolazak u uži izbor, kaže, nije očekivala, a roditelji su plakali od sreće i ponosa. Njezin volonterski put pak započeo je u prvom razredu, a ove je godine preuzela ulogu voditeljice kluba te sudjelovala u čak 21 aktivnosti. Posebno se istaknula na učeničkoj smotri mirotvornih škola te u inicijativi umrežavanja na Festivalu volontiranja u Prvoj. U samo dvije godine volontersku je knjižicu u cijelosti popunila, ali skromna djevojka o svojim zaslugama nerado govori.
– Uživam u volontiranju, tako sam naučila i važne vještine, primjerice kako pristupiti ljudima, ali i stekla nove prijatelje. Volonterski Oskar bilo bi lijepo priznanje, no meni je najveća nagrada usrećiti ljude, izmamiti im osmijeh na lice i barem na kratko uljepšati dan. Uživala sam u svakoj akciji, bila to riječ o pomaganju udrugama za osobe s invaliditetom ili pokazivanju smjera na maratonu – govori Nives Mesić, kojoj je najdraži predmet hrvatski jezik, a planira upisati kroatistiku ili socijalni rad.
Među finalistima je i Zlatko Buzina iz Udruge športskih ribolovaca invalida Domovinskog rata. Sudjelovao je u svim njezinim ovogodišnjim programima, uvelike se angažirao u uređenju ribolovno-rekreacijskog centra u Granešini, a u udruzi koja ga je nominirala za Buzinu nižu samo pohvale. – Nije čovjek od velikih riječi, vjerojatno ću ga morati tjerati i da dođe na proglašenje pobjednika. No, i ne mora ništa reći jer za njega govore njegova djela. To je čovjek koji je dvaput ranjavan u ratu, a u udruzi je od osnutka i jedan je od najvrjednijih članova – kaže Mirsad Ćustić.