Parking u Zagrebu ozakonjen kriminal

SUB. 3. 10.
Teorija evolucije neupitna je dogma iako joj je autor Darwin najveći rasist
Ovako smo izgledali prije 4,4 milijuna godina, piše u jednim novinama iznad slike na zadnje noge uspravljenog majmuna. Ako se nekome baš sviđa takav izgled, neka ga prihvati. Kad vjeruje u Boga i u sebe samoga, čovjek zna da je, izuzmu li se civilizacijske nijanse, uvijek izgledao kao i danas. “Vječni čovjek”, napisat će Chesterton. U mnogim zemljama mnogi znanstvenici uvjerljivo su pobijali i pobijaju teoriju evolucije, a jedna je anketa pokazala da joj u Americi vjeruje manje od polovice obična svijeta. U Hrvatskoj je još uvijek neupitna, nepovrediva, dogmatska. Zašto? Jer su naslijeđene zablude učene, širene i ukorjenjivane u komunizmu. U stotinama televizijskih emisija, novinskih napisa i u učenju udžbenika Darwin je općeprihvaćena istina, a u najmanju je ruku neobičan ili je pobenavio onaj tko ga osporava. U povijesti među znanstvenicima jedva da je bilo većeg rasista (zagovarao je trijebljnje bolesnih, crnaca i drugih “nedostojnih”, selektivno rađanje, itd.), a vladarima svijeta i danas služi kao “dokaz” o izabranim rasama koje moraju biti povlaštene i o nižima koje se mogu tamaniti i izrabljivati po prirodnom pravu i zakonitostima. Tko će znati, možda te izabrane rase i potječu od uspravljenog majmuna.

NED. 4. 10.
Homoseksualce su najviše prezirali komunisti, unatoč dekretu baštinika
Prošlog je mjeseca u tranzicijskom Beogradu otkazana povorka homoseksualaca, navodno zbog straha od krvavih sukoba nakon prijetnji nekih ekstremnih udruga. Gay pride zabranjen je i u Moskvi. Uz gotovo zanemarive incidente u Zagrebu već se dugo održava svake godine. Ali evo šoka koji na prvi pogled proturječi toj činjenici – prema jednom istraživanju, čak 60 posto hrvatskih srednjoškolaca “seksualni odnos punoljetnih osoba istoga spola smatra neprihvatljivim”. Gle čuda: pederi slobodno paradiraju hrvatskom tranzicijskom metropolom kraj toliko mnogo ljudi koji njihov seksualni život ne odobravaju. Ne odobravaju, ali ga ostavljaju na miru. Unatoč tome zaslužit će osudu da su konzervativni, kao da je biti konzervativan loše. Prihvatljivost homoseksualizma ljevičari bi i liberali htjeli nametnuti silom, diktatom, direktivom. Nije im dovoljno što netko nešto ne smatra prirodnim, ali tu neprirodnost ne sotonizira nego je prepušta volji i izboru onih koji je prakticiraju. Pa bi pozitivan stav prema istospolnim odnosima htjeli narediti, zapovjediti. Ti ljevičari i liberali mahom su baštinici negdašnje komunističke naredbodavnosti. A homoseksualce nitko nije tako prezirao i odbacivao kao komunisti!

PON. 5. 10.
FTV “genocidno” prešutio titulu prvaka BiH kad ju je osvojio “Široki”
Bi li u Širokom Brijegu bilo krvavih sukoba što su ih izazvali navijači “Sarajeva” da su nacionalni odnosi u toj zemlji davno uređeni na razuman način? Vjerojatno ne bi. Ovako, može se čak pretpostavljati da ti incidenti s jednim tragičnim ishodom nekome odgovaraju kako bi Bosnu i Hercegovinu ustrojio još nerazumnije. Ako Hrvati traže treći entitet, ako hoće imati svoju teritorijalno-administrativnu jedinicu, protivnici tog nastojanja jedva će dočekati da u nekom hrvatskom području Federacije BiH izbiju neredi. Jer, nakon njih mogu tražiti jačanje središnje sarajevske vlasti, a oslabila bi argumentacija onih koji se zauzimaju za ravnopravnost i očuvanje konstitutivnosti hrvatskog naroda te njegovu suverenost u hrvatskom dijelu BiH. Baš kad je riječ o sportu, postoji jedan upravo nevjerojatan podatak koji govori o odnosu prema Hrvatima u Federaciji BiH. Prije nekoliko godina u odlučujućoj utakmici košarkaškog prvenstva te države igrali su “Široki” i “Bosna”, Širokobriježani su pobijedili i postali prvaci Bosne i Hercegovine, ali o tome u središnjem Dnevniku Federalne televizije nije bilo ni jedne jedine riječi. Taj “genocid” nad javnošću nije daleko od stvarnog.

UTO. 6. 10.
Je li neuspjeh u progonu kriminala sustav, gotovo - društveno uređenje?
Sjećate li se trijumfalizma i policije i medija s kojim je popraćeno uhićenje Mladena Šlogara i njegovo priznanje da je ubio Ivanu Hodak? Sjećate li se koliko je puta taj “uspjeh” ministar Karamarko spomenuo kao jedan u nizu “uspjeha” policije u otkrivanju učinitelja teških nedjela? Koliko vam je poraslo povjerenje u hrvatski represivni sustav sad kad sumnje u Šlogarov iskaz – dok mu traje suđenje – postaju tako ozbiljne da vrište s novinskih naslovnih stranica? Zabrinjava lakoća s kojom se loše obavljene istrage, ili možda iskonstruirane i lažne, javnosti podastiru tako da možemo mirno spavati. Ako nas netko i ubije, utješno je očekivanje da će ubojica biti brzo pronađen, makar bio i lažan. Ta “djelotvornost” u otkrivanju i progonu nekih vrsta zločina traje koliko i ova država. Sjećate li se kako se, uz obećanje da će se s njome vlast obračunati, na “mafiokraciju” obrušio nitko drugi nego prije nešto manje od petnaest godine sam Ivić Pašalić. Zatim su, “puneći zatvore” zbog kriminala u privatizaciji, istražne predizborne kampanje imali Račan i Budiša, poslije njih dvaput Mesić, ali od svega – ništa. Znači li to da smo država u kojoj je neuspjeh politike, policije i tužiteljstva u progonu kriminala sustav, tako reći – društveno uređenje!?

SRI. 7. 10.
Parking u Zagrebu ozakonjen kriminal
Žali mi se znanac, kojemu je plaća oko 3500 kuna, kako mu je jedan zagrebački dužnosnik kojeg stalno gleda, sluša i čita u medijima, zavukavši mu ruku u džep i ukravši mu 800 kuna, ovaj mjesec zagorčao život obitelji. Na tren je bio parkirao na neobilježenu mjestu u središtu Zagreba gdje nikome nije smetao, a kad se ubrzo vratio, auto je već bio odvezao “pauk”. E, tom bi dužnosniku, direktoru Zagrebparkinga Mati Kraljeviću, trebalo u metropoli sagraditi spomenik. On svakodnevno golemim kaznama kakve svijet ne poznaje peruša uglavnom sirotinju zbog prijestupa u parkiranju, proširuje zonu naplaćivanog parkiranja do dvorišta vlastite vam kuće, a neprekidno ili na Drugom programu HTV-a, ili na OTV-u, ili na televiziji Z-1, ili na Novoj i RTL-u, ili na nekoj od desetak lokalnih radijskih postaja, ili u nekom listu koji izlazi u Zagrebu, uvjerava (zagrebačku) javnost kako građane pljačka u – interesu građana! Ako ste daleko izvan središta grada dosad blizu svoga radnog mjesta nekako uspijevali naći mjesto za parkiranje, odsad ćete to parkiranje svaki dan plaćati, dakako, kako bi rekao Kraljević, “u svom vlastitom interesu”. Za radnike koji malo zarađuju taj bi “interes” mogao značiti – četvrtina ili petina plaće manje! Ozakonjeni kriminal Mate Kraljevića!

ČET. 8. 10.
Uz odumiranje stanovništva, hrvatska budućnost su starci i podivljali psi
Napadi pasa na ljude češći su u gradovima nego u selima. Jer, premda su psi kadšto odvezani, u selima obično nema lutalica, a rijetke su i krvoločne pasmine. Ali čitamo kako je čopor šarplaninaca, koje je, odselivši se, vlasnik napustio, u selu Jošanima u Lici napao i usmrtio 65-godišnjakinju. Neki je dan na RTL televiziji bio poduži prilog o nestajanju i starenju stanovništva u Hrvatskoj, u kojem se predviđa da bi sudbina opustjele Senjsko-ličke županije mogla pogoditi cijelu Hrvatsku. Prosjek starosti u Hrvatskoj je 41 godina, za petnaestak godina bit će pola desetljeća veći, a Hrvatska je svake godine manja za desetak tisuća stanovnika. Tko se iz Zagreba prema jugu Hrvatske vozi starom cestom može lako zapaziti sablasnu prazninu Like u kojoj u divlje bilje zarastaju dvoršta, kuće i njive, a na beskrajnim pašnjacima odavna su i ovce i krave prava rijetkost. Gdje nema ljudi, sve podivlja, pa su tako podivljali i psi koji su napali nezaštićenu staricu. Slika za prozaike i filmske redatelje. Ali i slika za hrvatske političare, pogotovu vladajuće, koji tu sudbonosnu temu malo kad i spominju, a nekmoli da bi alarmirali i sebe i cijelu zemlju pred sve sigurnijim odumiranjem stanovništva u Hrvatskoj! Naša su budućnost – starci i podivljali psi!

PET. 9. 10.
Nemoguće odrediti granicu poslije koje je život nakon začeća počeo
Nakanivši se baviti pobačajem, Ustavni je sud liječnike Petrove bolnice u Zagrebu upitao kada počinje život. Odgovorili su – od začeća. To “konzervativno” mišljenje već je mnoge zgrozilo, ali je važno da je počela rasprava o toj temi. Možda je najtočniji stav da život počinje od trenutka kad ga više ništa ne može zaustaviti osim nasilja i bolesti. Zametak od spajanja muške i ženske spolne stanice sadrži sve mogućnosti Božjeg stvorenja koje će se poslije razviti, pa je pobačaj ubojstvo tih mogućnosti – one bi morale imati pravo na ostvarenje u svakoga začetog djeteta. Stručnjaci nikad neće moći odrediti granicu poslije koje je život nakon začeća počeo, a prije koje ga nije bilo, jer života poslije te granice ne bi bilo da ga nije bilo prije nje. Ako se dobro sjećam, osnivač Opus Dei Josemaria Escriva ispričao je na jednom skupu prikazanom na TV-u priču o kineskoj katolkinji koja je imala mnogo djece. Kad je ponovno zatrudnjela, došla je moliti svoga svećenika da joj dopusti pobačaj, jer je siromašna i teško može prehraniti i djecu koju već ima. On joj reče – zašto ubiti dijete koje ti je u utrobi, lakše bi ti bilo da ubiješ jedno od djece koju već imaš. Ta ju je mogućnost zaprepastila i na pobačaj više nije ni pomišljala.