Kad netko spomene Petrinjsku ulicu, većina Zagrepčana sjeti se gužve i reda pred policijskom upravom u kojem su jednom prilikom čekali dok su rješavali možda neke dokumente. Osim što je danas sinonim za policiju, na tom kilometar dugom potezu kriju se i brojne zanimljivosti iz zagrebačke povijesti o kojima se danas vrlo rijetko govori.
Detaljnije je o tome pisao i predsjednik Hrvatsko-češkog društva i povjesničar Marijan Lipovac u časopisu "Zagreb moj grad" u ožujku.
"Ime je Petrinjska dobila zbog toga što je u ranijim stoljećima bila prometnica koja se iz tadašnjeg Zagreba vodila u smjeru Petrinje, točnije preko Trnja do Save i Kraljevskog broda (tj. skele) kojim se prelazilo rijeku. Prema povjesničaru Franji Buntaku, izvorni naziv ulice bio je Medgrabami i prvi se put spominje 1677. Kako i samo ime govori, iako je to bila glavna prometnica koja je Zagreb vezala sa Savom i prekosavskim područjem, bila je običan neizgrađeni put. Kao cesta u pravom smislu riječi počela se uređivati nakon 1764. kad je Hrvatski sabor dozvolio Gradecu i Kaptolu da na Savi podignu pontonski most, koji doduše nije bio dugog vijeka pa se Sava ponovno prelazila skelom", piše u tekstu dodajući da je tim je putem 1775. godine tijekom svog posjeta Hrvatskoj prošao rimsko-njemački car Josip II. te je njemu u čast Medgrabami prozvana Josipovom cestom, a u znak protesta 11 godina nakon toga Zagrepčani su mu oduzeli ulicu i nadjenuli ime Petrinjska.
Bila je tada, ako gledamo prometnu važnost, u rangu sa Savskom, a izvorno je obuhvaća i prostor današnjeg Paromlina.
"Na istočnoj strani grade se kuće gradečkih remenara, krznara i uzdara, dok su na zapadnoj strani dominirali majuri uglednih građana, osim kuća na sjevernom dijelu Petrinjske prema Harmici. Prve kuće u Petrinjskoj bile su drvene, tek pokoja zidana, i danas nije sačuvana nijedna, no sve do druge polovice 19. stoljeća Petrinjska je bila najizgrađenija donjogradska ulica", stoji u tekstu Marijana Lipovca.
U ulici se na broju 12 nekad nalazila i Ženska kaznionica, a na mjestu današnje zgrade policije na adresi Petrinjska 32 bila je Glazbena vojarna.
"Petrinjska se upisala i u povijest hrvatske književnosti jer se našla u naslovu prvog hrvatskog kriminalističkog romana 'Kneginja iz Petrinjske ulice' autorice Marije Jurić Zagorke. Zatvorski dnevnik Franje Tuđmana iz 1972., objavljen 2003., nosi pak naziv Petrinjska 18., gdje je budući hrvatski predsjednik nakon gušenja Hrvatskog proljeća bio u istražnom zatvoru koji se ondje nalazio sve dok 1987. nije sagrađen zatvor u Remetincu", zapisao je povjesničar.
ne znamo to. ali znamo da na uglu s amruševom skoro dvije godine nakon potresa još uvijek stoji ona razrušena kuća. hvala vladi što se potrudila na vrijeme osigurati zakonski okvir za obnovu!