Te stube kao da su žive! Svaki dan sve su više “auzvinkl”. U lošem su stanju otkako znam za sebe, a sad kad su ih obnovili toliko su glatke da se i skližu – govori Branko Jemrić dok se penje stubama uz koje živi. Već se navikao, kaže, da su Kozarčeve stube, koje spajaju Pantovčak i Kozarčevu, pomalo “pijane” pa više i ne primjećuje da je jedna viša, druga niža, a i da visina svake pojedinačne stube varira. Razlika između visine gornje i one ispod nje zna biti i dupla, što posebno smeta starijim stanovnicima, kojih je, kažu oni koji tamo žive, većina.
Niz stepenice i – tačkama
– Prije su stepenice bile obložene pločama, istima kakve još uvijek stoje na stazici koja spaja gornji i donji dio stuba, koje su hrapave. Nedavno su ploče maknuli i sve betonirali, ali potpuno neravno. Da se mene pita, to bi sve trebalo stući i ponovno napraviti – kaže B. Jemrić dodajući da je to samo jedan od problema koji muči stanare Stuba Ivana Kozarca. Do njihovih kuća, naime, nema pristupne ceste pa kad treba, primjerice, mijenjati gume na automobilu, prvo ih se u kući mora utovariti na tačke kako bi se s njima došlo do automobila. A prolaziti po stubama s tačkama tek je pravi izazov.
– Penjem se ovuda svaki dan, kad idem u nabavu. Baš je nezgodno njima hodati, kad padne kiša ili kad se malo zalede, sjaji se kao staklo – kaže Božena Hanže. Da je njima iznimno teško hodati, smatra i Vesna Jurički, vijećnica Mjesnog odbora “Ivan Kukuljević-Sakcinski”, koja živi u ulici u blizini.
– Ovuda svakodnevno prolaze učenici koji pohađaju Osnovnu školu Pantovčak jer su te stube prečac za one koji dolaze iz Kozarčeve i okolnih ulica. Opasno je i što je donji dio stuba, uz Kozarčevu, potpuno bez rasvjete, pa prolaznici moraju jako paziti – kaže Vesna Jurički, dok predsjednik mjesnog odbora Miljenko Krajačec dodaje da su ove jeseni uputili vijeću Gradske četvrti Gornji grad-Medveščak zahtjev da se tamo postavi rasvjeta.
Najgore su Stube V. Mandekića
Gradska je to četvrt s najvećim brojem stuba na svojem teritoriju, njih 120, od kojih je većina zaštićena baština. Stoga je i održavanje kompliciranije jer je i za najmanji popravak potrebna projektna dokumentacija koju izrađuje Gradski ured za zaštitu spomenika. Neke su u takvom stanju da je njima opasno hodati. Najgori su primjer Stube Vinka Mandekića, koje spajaju Pantovčak i Jelenovac. Dijelova stuba doslovce više nema. Protekom vremena stepenice su se doslovce ulegle u zemlju. U lošem su stanju i Schlosserove stube, žile kucavice prema Šalati. Svaki dan na tisuće ljudi prolazi otkrhnutim stepenicama, i pored polupanih kamenih klupica, stupova kojima fale dijelovi, zidova iscrtanim grafitima, a nema ni rukohvata koji je nekad postojao. Da bi se one popravile, svojedobno su rekli iz Grada, potrebno je nekoliko milijuna kuna.
Zakaj niste 45. otimali sirotinjske kućice na Trešnjevci? Tam je sve ravno.