Dorta Jagić, pjesnikinja i ovogodišnja dobitnica nagrade Goranov vijenac, uputila je otvoreno pismo dr. Mirni Šitum, zagrebačkoj pročelnici za zdravstvo, povodom primitka zakašnjele odbijenice Grada za pomoć oko liječenja.
Jagić u pismu, koje je objavila i na Facebooku, optužuje Mirnu Šitum za taštinu i nemar, a Kliniku za infektivne bolesti Fran Mihaljević da joj nije mogla dijagnosticirati klasičan slučaj lajmske borelioze, zbog čega se, kaže, bakterija dobro uhvatila u organe. Također je poručila i da je duboko razočarana u gradonačelnika Milana Bandića, rekavši kako je drugi gradonačelnici u svijetu poštuju, a da je ovaj grad "ne poštuje ni kao bolesnu".
U nastavku prenosimo cijelo pismo:
Poštovana dr. Šitum!
Danas sam imala doslovno neobično zadovoljstvo zaprimiti s više instance Vaše pismo odbijenice za donaciju u svrhu liječenja u Bad Driburgu. I to dobih pismo nakon tri mjeseca. A Vi ste ga, vjerujem, napisali sa znanjem da ta donacija Grada i nije bila moja ideja, već su se neki Samaritanci iz Vaše blizine pomučili oko molbe za mene upućene Vašem Uredu. Ma nije problem, neka ste me iz Ureda odbili s glupošću da Grad nema za donaciju - nije to toliko čudno ni bolno s obzirom na ozračje u našem društvu. Ipak sam ja za vas samo pjesnikinja, koja će vrijediti tek kad umre. I nisam ni Janica ni Blanka, Ivana, a posebno ne fontana.
No ono što zaista izaziva razočaranje i bijes je ta Vaša u pismu iskazana taština i nemar. Da vas je bilo imalo briga kako to da smjesta želim u neku daleku i zabačenu njemačku kliniku, tražili biste moju medicinsku dokumentaciju na uvid. To bi bilo primjereno i da ste me već unaprijed odlučili odbiti. Osjetila bih se - barem na pet minuta - poštovanom građankom.
Napomenuli ste mi, onako s visoka, kako to često ljudi na položajima i kutama već znaju, gdje bih se trebala kod nas liječiti. Nevjerojatno, kao da sam jučer nepismena sišla s planine pa mi se ovako mora napominjati gdje se u Zagrebu trebam liječiti. Vjerojatno kao ni Vi, ne volim kada netko podcjenjuje moju inteligenciju, osobito kad sam u nezavidnom položaju bolesnika, i to tražitelja financijske pomoći. Naravno da sam najprije kao zaražena nečim meni nepoznatim imala posla s institutom Fran Mihaljević, i to u najboljoj vjeri, ali pokazalo se posve štetnim radi gubljenja dragocjenog vremena koje je za ovu opasnu infekciju silno važno. Iako sam se javila u ambulantu na vrijeme, klinika za infektologiju mi nije bila sposobna dijagnosticirati klasičan slučaj lajmske borelioze, pa se bakterija dobro uhvatila u organe i sad mi radi vrlo nezgodne koinfekcije. Točnu dijagnozu mi je, nakon 4 mjeseca lutanja od spec. vrata do vrata - od Zagreba do Zadra - na kraju postavila doktorica Opće medicine, dr. Jasna Melada, moja junakinja, vrlo obrazovana žena koja mari za svoje pacijente. Ipak - i kad se nakon primanja antibiotika oralno i opetovanih problema sa sve većom infekcijom i beskorisnog savjetovanja čak s uvaženim pročelnikom, dr. Maretićem - nitko nije sjetio u tri godine dati mi intravenozno cefriakson, a meni je u tijelu počeo bjesniti pakao - morala sam priznati da u ovoj zemlji za mene nema pomoći.
I dajte molim Vas, pa naravno da HZZO ne plaća liječenje lajmovcima vani jer se ova kronična bolest liječi - navodno uspješno - u našoj zemlji. I mimo moga iskustva, dokaz da je to teška neistina su stotine i stotine kronično i teško oboljelih lajmovaca koji se liječe po stranim klinikama diljem svijeta, s minimalnom ili posve bez potpore HZZO-a. Svi znamo da se radi o kontroverznoj bolesti o kojoj se u Hrvatskoj malo zna. Preciznije - nedovoljno za liječenje.
I na koncu, zbog mojih - inače njemu godinama i previše odanih roditelja - koji su uvijek trčali na izbore zbog pobjede Njegove Visosti - razočarana sam duboko i u g. Bandića kao gradonačelnika, a koji je nedavno tako bučno isticao solidarnost u kampanji, a u praksi se, evo, pokazalo posve suprotno. Političarski, odveć političarski.
Žao mi je, eto, da me vani u svijetu drugi gradonačelnici poštuju (Grad Gdansk, Grad Pariz), prevođena sam i dobivam prestižne nagrade za književnost, a ovaj Grad me ne poštuje ni kao bolesnu. Sad barem znam da mi književnici kad se razbolimo nemamo šanse ni za kilu naranača od vas.
Pozdrav ili nedovam Bog da vi morate tražiti pomoć od naših "stručnjaka za boreliozu",
Dorta Jagić