Kao Dante Beatrice. Kao Petrarca Lauru. Tako je jedan od najvećih slovenskih književnika svih vremena, France Prešern, volio svoju doživotnu muzu Juliju Primic. Druga mu je ljubav bila domovina pa se kroz njegove stihove prožimaju motivi nacionalne slobode te novih odnosa u politici i društvu. I upravo je zbog njega Slovenija jedina zemlja Europe koja, na obljetnicu Prešernove smrti, ima nacionalni praznik kojim slavi kulturu, a zavidnom pjesničkom opusu i danas se odaje počast po cijelom kontinentu, pa i u Zagrebu. Dao je tome zeleno svjetlo novi saziv Gradske skupštine. Naime, ove će godine na šetnici uz Bundek, kod Zaprudskog otoka, “niknuti” spomenik velikanu romantizma.
I stihovi “Zdravljice”
Inicijativa je to Veleposlanstva Republike Slovenije, koje bi, prema sadašnjem planu, trebalo pokriti troškove izrade biste, postamenta i postolja, a Grad bi financirao uređenje terena.
– Povjerenstvo za ploče za označavanje imena ulica i trgova te spomenike dalo je prethodnu suglasnost veleposlanstvu vezano za pokretanje postupka izrade idejnog projekta za bistu slovenskom pjesniku Franceu Prešernu – kažu u Uredu za prostorno uređenje. Taj je zaključak, dodaju, donesen u ožujku, a finalna je odluka na Skupštini. Podizanjem spomenika pak Slovenija i slovenska manjina u Hrvatskoj će obilježiti 30 godina neovisnosti svoje republike i početak predsjedanja Vijećem Europske unije.
Umjetnina je rad nagrađivanog akademskog kipara Metoda Frlica, voditelja odjela kiparstva na ALU u Ljubljani, koji je u dugogodišnjoj karijeri izlagao po cijelom svijetu.
– Bistu čini brončani odljev, odnosno poprsje s Prešernovim likom. Postavio bi se na kameno postolje i postament visine 170 centimetara. Imao bi i uklesane stihove sedme strofe “Zdravljice”, koja je 1989. proglašena himnom Slovenije – kažu u Gradu.
Oduševio i Šenou
Prešern je ostavio trag i u stvaralaštvu jednog od najvećih hrvatskih književnika Augusta Šenoe. Oduševio ga je kao pojava, ali i njegov stil pisanja na materinskom jeziku, toliko jako da je napisao pripovijetku “Karanfil s pjesnikova groba”, u kojoj opisuje svoj posjet grobu slovenskog vunderkinda u 19. stoljeću.
“Nije se ženio, no imao je troje djece, a živio je uglavnom u teškim životnim okolnostima, boreći se s depresijom i ovisnošću o alkoholu. Društveno je bio angažiran cijeli život. Književno mu je djelovanje motivirano i tim nastojanjima. Djela su mu ostvarila visoke kriterije romantizma, uz bok svjetskim romantičarima”, napisala je o njemu dr. sc. Jelena Vignjević, voditeljica Izvanrednog studija Katedre za hrvatski jezik i književnost, scensku i medijsku kulturu.
to im je jedini