Izraz "ljubim ruke" vraća u vremena kada su gospoda na glavi držala šešir, ne bi li ga podigla prilikom pozdrava, no Marcelu Jellačiću on je ostao u manirima. Kako i ne bi kad okruženje u kojem živi ne odaje ničim da je otada prošlo barem pola stoljeća. Svaki pedalj kuće u Basaričekovoj otkriva neku crticu iz povijesti te poznate obitelji.
Potvrde o plemstvu
Na zidovima vise veliki portreti predaka, a namještaj je star koliko i sama kuća, koja je izgrađena 1753. U masivnim drvenim škrinjama drži na stotine fotografija, dokumenata, rukom pisanih pisama bana Jelačića, potvrda o plemstvu...
– Prvu smo potvrdu dobili 1579., a drugu, otkada i potječe grb obitelji, 1614. godine – kaže Marcel Jellačić, dok u ruci drži srebrnu perjanicu koja je nekad bila zataknuta na turban turskog vojnika. Predak Gabrijel Jellačić uzeo ju je Turčinu kojeg je smaknuo u turskom ratu i spasio jednog nadvojvodu kraljevske kuće, a događaj je oslikan i na obiteljskom grbu. Otkada su točno u Zagrebu, obitelj ne zna, no pretpostavlja da je to i prije nego je Stjepan Jellačić izgradio kuću pored koje sada žive, još 1600. Na mjestu njihova doma tada je bila konjušnica i gospodarske kuće.
Za plesnjak prošao školu
– Rodio sam se u kući pradjeda i prabake u Radićevoj kod Name. Dok sam odrastao u komunističkom režimu, nismo se smjeli hvaliti prezimenom. Ni posla nije bilo za Jellačiće. Otac je, iako diplomirani agronom, radio svakakve poslove, da bi karijeru završio kao trgovački putnik – priča Jellačić.
Kuća u Basaričekovoj često je bila kulisa za filmove, kao što je komedija Augusta Šenoe Ljubica ili Posljednji podvig diverzanta Oblaka, a sjeća se Jellačić i kad se u dvorištu preko puta snimao "najzagrebačkiji film svih vremena", a ekipa filma "Tko pjeva zlo ne misli" okupirala ulicu. Majka i otac uvijek su ga upozoravali na ponašanje, a prije nego su ga pustili na prvi plesnjak morao je završiti i plesnu školu. Najpoznatiju u to doba, koju je otvorio Pietro Coronelli, zagrebački tanc-majstor i baletni meštar nakon što je iz Venecije došao podučavati kćer baruna Vranyczanyja.
>>Evo kako je izgledao život obitelji koja je u Zagreb došla u 19. stoljeću