Samo pola sata od užurbane gradske zagrebačke vreve i već usijanog betona nalazi se jedan drugi svijet. Podjednako topao, ali suprotan gradu, s opuštajućim pogledom na prekrasno gorje i vinograde te gostoljubiv, odiše hedonizmom, ponajprije odličnim vinima. Plešivica je posljednjih godina postala kraljicom vina u nas, zbog odličnih je pjenušaca često zovu i hrvatska Champagne, a za takav status niz je razloga. Potražili smo ih kod samih vinara i poznavatelja njihovih proizvoda. Pa je tako upravo u vrijeme pisanja ovog teksta prezentaciju na terasi poznatog zagrebačkog restorana Atlanta Bocca Marai imala Vinarija Coletti Franje Kolarića, vodećeg našeg proizvođača sivog pinota. Pet odličnih vina predstavio je Kolarić, Pinot Grigio Classic, Grande Grigio, Pinot Grigio Amfora, Blanc Nature Grigio, ali i premijerno multivintage Pinot Grigio Francesco Grande, blend triju berbi sivog pinota s najboljih položaja ove vinarije.
Ne pravimo se pametni
– Vjerujem u sivi pinot. Štoviše, mislim da će to već za nekoliko godina postati jednom od najpopularnijih sorti kada se o bijelim vinima radi. I da, dugujemo to dobrim položajima koje nudi Plešivica, puno sunca koja posljednjih godina imamo, ali i tome što stalno učimo i što pravimo onakva vina kakva želimo. Osobno me uvijek kod vina više zanimaju kiseline nego šećeri, na to se koncentriram i takva vina radim – rekao nam je Kolarić kod kojega je nemoguće ne vidjeti strast zbog koje se stvaraju vina kakva smo probali te večeri, a za koja su i vrhunski vinski poznavatelji poput Tome Jakopovića i Darka Lugarića imali samo riječi hvale. Grande Grigio posebno je oduševio prisutne, no multivintage triju berbi ostavlja malo prostora za vinske priče koje je istisnulo istinsko uživanje. Jer, Pinotu Grigio Francesco Grande ostao je tek kratak put da postane uistinu veliko hrvatsko vino, složili su se svi prisutni. Ivo Kozarčanin, jedan od najvećih naših vinskih poznavatelja, naglašava da su sortiment i stilove vina s Plešivice odredili tlo i klima.
– Vinogradi su posađeni na karbonatno-glinovito-pjeskovitom tlu iz neogena, razdoblja otprije otprilike 1,8 milijuna godina. Klima je umjereno kontinentalna s oborinama čiji je raspored tijekom godine odličan za uzgoj vinove loze. Takvo tlo i klima uvjetovali su i sastav sorti koji je sličan hladnijim značajnim europskim vinskim regijama poput francuskih Burgundije i Champagne, Mosela i Porajnja u Njemačkoj te austrijskog dijela Podunavlja. Rajnski rizling i chardonnay te crni pinot glavni su aduti plešivičkih vinara, a riječ je o sortama koje daju najbolja (i najskuplja) vina na svijetu. Zahvaljujući tlu, plešivička vina imaju zavidnu mineralnost, a zahvaljujući klimi, i izražene fine kiseline pa su iznimno svježeg okusa, čak i desetljećima nakon berbe – kaže Kozarčanin koji je nedavno objavio i krasnu knjižicu o Plešivici i njezinim vinarima i pjenušcima. Mineralnost i kiseline, kaže, glavna su obilježja šampanjaca, u kojima su glavne sorte chardonnay i crni pinot, uz mlinarski pinot (pinot menieur).
– Prepoznao je to Franjo Jambrović (1926.-2006.) koji je pjenušcem Zlatni perlan 80-ih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj začeo modernu eru proizvodnje pjenušaca klasičnom metodom druge fermentacije u boci, a vodeći plešivički proizvođači i danas ga drže svojim učiteljem. Blago Plešivice su i stari vinogradi. Poprilično ima živih loza posađenih prije 2. svjetskog rata, a neki su vinogradi i austrougarsko nasljeđe. U njima rastu štajerska belina, kraljevina, lipovina, crveni veltlinac, zeleni veltlinac, zeleni silvanac, neuburger, šipelj, moslavac, graševina, muškati, plemenka, traminac… Car Franjo Josip nalagao je sadnju puno bijelih sorti koje sazrijevaju u različito vrijeme, a brali su ih i vinificirali zajedno kako bi vina bila svake godine ujednačene kakvoće. Od 10 ili više sorti uvijek bi se našlo nekoliko njih u pravoj formi pa bi jedna dala arome, druga kiseline, treća punoću... Te su stare loze opstale su i zato što ih nikad nisu prskali herbicidima ni gnojili umjetnim gnojivima, a i danas nam daju dobro vino. Četvrti faktor kvalitete su ljudi. Plešivički vinari ne misle da su najpametniji na svijetu, nego redovito obilaze najpoznatije vinske regije i uče pa su im i vina, mirna i pjenušava, bolja nakon svakog putovanja – govori Kozarčanin.
Pjenušavi plešivički doručak
– Posebna je ta naša Plešivica! – ističe prof. Marija Vukelić, poznata naša vinska promotorica i sommelierka. – Stoljetna tradicija vinogradarstva i vinarstva već godinama daje izvrsne rezultate na domaćoj i svjetskoj vinskoj sceni, najvažnija je hrvatska regija po proizvodnji pjenušaca u Hrvatskoj – jedna je od najslikovitijih i najljepših vinogradarskih podregija. Idealna za najpoznatije i najcjenjenije svjetske sorte, poput chardonnaya, rajnskog rizlinga i crnog pinota, u pjenušavim i mirnim varijantama, ali ponosna na svoje stare plešivičke, koje su stoljećima rasle uz kleti. Upravo stare plešivičke sve više susrećemo u opisima vina i dobar su terroirski dodir mnogim pjenušcima koje pratim zadnjih godina putem svojih projekata, Salona pjenušavih vina Zagreb i Pjenušavih doručaka u vinogradima. Izdvajam neke koje sam nedavno kušala, poput Three stars Brut vinarije Jagunić, iz tri vinograda (chardonnay, rajnski rizling i stare plešivičke sorte), pravi pokazatelj plešivičkog terroira i La Bulle Rosé Jagunić, ružičasti pjenušac od portugisca i crnog pinota, koji je nedavno osvojio zlatno priznanje (4 zvjezdice) na slijepom kušanju Vinske zvijezde. Popularni su sada i pjenušci tzv. metode predaka – (pétillant naturel), s kojima se prva pojavila vinarija Tomac, a slijede ih i drugi plešivički vinari, pa neki imaju i po tri etikete, poput vinogradarske kuće Braje – od portugisca, crnog pinota i crvenog veltlinca. Nikako ne smijemo zaboraviti jantarna vina (pop. “orange wines”) koja postaju drugi važan zaštitni znak Plešivice posljednjih desetak godina. Neka od njih sam prvi put kušala upravo na Pjenušavim doručcima na Plešivici, unutar kojih organiziramo i “En primeur”, na koji vinari donose po jedno vino koje je tek izašlo na tržište ili će izaći. Tako mi je u dubokom sjećanju ostao jantarni prvijenac Dominika Jagunića, Amber od crvenog traminca, prije tri godine, a nedavnim kušanjem uvjerila sam se da je Dominik svoja dva vinska itinerera – pjenušavi i jantarni – vrlo ozbiljno shvatio, potpuno im se posvećuje i jako dobro mu ide! Ovom prigodom pozivam ljubitelje terroirskih mirisa i okusa da dođu na Pjenušavi plešivički doručak u vinogradu u nedjelju 12. lipnja od 10 do 14 sati, u vinariju Braje, u organizaciji Salona pjenušavih vina Zagreb i uz potporu TZ-a Grada Jastrebarskog i TZ-a Zagrebačke županije, da dožive jutarnju radost mjehurića, ali i plešivičkih premijera, uz filmsku glazbu dua Filmmusicorkestra – najavljuje prof. Marija Vukelić, direktorica Salona pjenušavih vina Zagreb. Obitelj Braje vinima se bavi već pet generacija, za kušanje njihovih vina nude i bajkoviti ambijent svoje Vinogradarske kuće. Dobra adresa za otkrivanje tajne plešivičkog uspjeha i tamošnjih dobrih pjenušaca.
– Pjenušavih vina kod nas ima dosta iz jednog razloga, a to je podneblje. Mi smo središnja Hrvatska koja danas ne oskudijeva suncem, a imamo i jako dobre položaje nadmorske visine od 200 m koji završavaju na 350 m u praktički jednom položaju. Redovi su 250 do 300 trsova, a u tom rasponu od 150 m nadmorske visine imate velike oscilacije šećera i kiseline. Mi za razliku od vinograda u ravnici imamo prilike kombinirati berbu jer možemo dobiti točno ono što svaki vinar i traži. Kada se krene u berbu, kako mi kažemo, “s brega u jamu”, prođete tri faze berbe, na bregu visoke alkohole, u jami visoke kiseline. I to je jedini recept koji daje dobar pjenušac, zrelo grožđe s visokim kiselinama, zbog čega su naši pjenušci uvijek svježi dobri, s osobnosti, a u drugim dijelovima zemlje to nemate. I sada to ima smisla, može se naplatiti jer ručna proizvodnja bez koje ovdje ne ide dosta i košta, nismo na ravnici gdje je sve daleko lakše – kaže Robert Braje.
Plešivicu se može zvati hrvatska Champagne po količini proizvedenih pjenušaca u odnosu na ostale regije.
– No prema količini ukupne proizvodnje u odnosu na potrošnju to ne stoji sasvim. I dalje proizvodimo daleko više vina nego pjenušaca na Plešivici. Ima sada nekoliko vinarija koje su izašle s velikom proizvodnjom pjenušaca – kaže Braje u čijoj je vinariji najpopularniji crni pinot zbog kojega ljudi s velike udaljenosti dolaze na Plešivicu. Zatim je tu rajnski rizling zbog kojega je u njegovu vinariju stigla i grupa vinskih znalaca iz Amerike kako bi provjerili što je to na Plešivici da je po tom vinu usporediva s njemačkom regijom Mosel koja je po takvom vinu najpoznatija. Slično je i crnim pinotom.
– Danas je normalno po naša vina doći i iz Dalmacije, jer danas je vrijeme educiranih kupaca koji traže specifična vina. Ovakve boutique vinarije kao što su naše sve su popularnije među ugostiteljima, ali i kod klijentele koja ima nešto višu platežnu sposobnost – govori Robert Braje.
TZ Zagrebačke županije uporni je podupiratelj stvaranja priče o Plešivici i njezinim vinskim i gastronomskim bogatstvima. Njezina direktorica Ivana Alilović kaže kako Plešivička vinska cesta, iako najmanja vinska regija u Hrvatskoj, ima južne padine Plešivice koje su jedno od naših najpoznatijih i najuspješnijih vinogorja, s tradicijom uzgoja vinove loze koja se mjeri ne u stoljećima, nego u tisućljećima.
– Vinarstvo ovdje ima dugu tradiciju, a vinogradarski krajolik, sunčane padine i kvalitetne sorte vina koje se njeguju, kao i znanje i iskustvo vinogradara i vinara jamče doista plemenitu kapljicu. Iz plešivičkih podruma izlaze znana i cijenjena vina: graševina, rajnski rizling, traminac, bijeli pinot, chardonnay i druga, a sve se više njeguje i mlado vino portugizac. Plešivički vinari proizvode i orange vina koja su sve prepoznatljivija u vinskom svijetu. Zato i nije čudno što je Plešivica poznata po svojim vinskim svečanostima, po seoskom i vikend-turizmu. Duž vinske ceste mnoge vinarije uz kušanje po dogovoru nude i hranu i prezentiraju tradicionalnu gastronomiju i spajaju je s vinima – objašnjava pozivajući da sve bogatstvo plešivičkih vinara i pjenušaca iskušate u vrhunskim vinarijama Jagunić, Kolarić, Kurtalj i Ivančić, a svakako ne propustite i posjet uzgajalištu pastrva Ribnjaci Vrabac u Parku prirode Žumberak.
Umjesto kave – pjenušac
– Vinska tradicija jaskanskih obitelji Tomac, Šember i Korak nadaleko je poznata. Zahvaljujući njihovim naporima i njihovim izvrsnim vinima, Plešivica se danas nametnula kao ozbiljna vinska regija koja proizvodi dva zahtjevna tipa vina – pjenušce i prirodna vina. Plešivica je ujedno i regija s nekim od najboljih pjenušaca Hrvatske.
Svatko tko se jednom uputi u ovaj kraj zasigurno će mu se vraćati još godinama, kao što su se na čašu portugisca vraćali i pripadnici svjetskog jet seta s početka 20. stoljeća Charlie Chaplin i Isadora Duncan – kaže direktorica TZ-a Zagrebačke županije.
Ne bi bilo pošteno pisati priču o Plešivici, njezinim vinima i pjenušcima bez Vinarije Jagunić, najpoznatije upravo po pjenušcima.
– Prate se trendovi, a nama se možda malo poklopilo da je trend onakvih vina za kakve mi imamo uvjete. Da je trend vina od 15-16 posto, prosperirala bi neka druga regija jer za takva vina mi nemamo uvjete. Ali ovdje je i puno školovanih vinara, na Plešivici sada praktički nema vinarije koja nema barem jednog magistra ili inženjera agronomije. Više nije doba prema onoj – kaj buš ti meni, mali, govoril kak’ se rade vina, valda ja to znam! A pjenušci su kategorija vina za kakve stvarno morate imati uvjete, kao i znanja. Rekao bih, ugrubo barem, da smo zbog toga najbolji u pjenušcima u Hrvatskoj, ako ne i šire – kaže Dominik Jagunić govoreći kako su njihovi kupci isključivo iz HoReCa sektora, specijalizirane trgovine vinima, nikako ne trgovački lanci.
– Oni koji dolaze kod nas na lokaciju isključivo su veliki poznavatelji vina, jer to jesu vina o kakvima nešto morate znati, pogotovo o pjenušcima, da biste bili njihov kupac. Sada na degustacije dolazi i jako puno mladih ljudi od 30-40 godina, koji se dolaze informirati, koji su obrazovani i već dobre platežne sposobnosti. Pjenušac je postao roba za koju se više ne čeka Nova godina, krstitke, pričesti ili svadbe, nego ga se kupuje za doma, umjesto kave za goste se otvara pjenušac! I k tome ima jako puno prostora, tek smo zagrebli u tu priču – kaže Jagunić.
Ponuda je sada znatno šira, nastavlja, a prosječnom potrošaču proizvod mora biti dostupan da bi ga poželio.
– Trendove stvaraju vinari, a ne potrošači. Morate nešto proizvesti i ponuditi tržištu da bi se stvorila potražnja. K tome, s pjenušcem je moguće spariti sva jela, unutar pjenušaca postoji i još deset podvrsta, odležani, svježi... Možete ih spariti s obrocima od doručka do večere, u dobrim hotelima piju ih i za doručak. To je ipak i statusni simbol. A na Plešivici smo prepoznali rupu na tržištu jer prije 30-ak godina imali ste ili jeftine i loše pjenušce ili butelju za 300 kuna. Sada imate pjenušce u rasponu od 80 do 150 kuna, što je dovoljno prihvatljivo za bilo koji stalež. Mi i kod kuće sada praktički isključivo pijemo pjenušce – kaže Dominik Jagunić.