Po ajvar, sir i špek u susjedstvo, kupuju na "kućnom pragu"

Kupiti domaće proizvode, i to izravno na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, “pokret” je to koji sve više zahvaća Zagrepčane koji žele biti svjesni što jedu.

Cijeli niz malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava nudi opciju kupnje “na kućnom pragu”, a ljudi, svjedoče njihovi vlasnici, sve više žele namirnice uzgojene bez kemikalija, posve prirodne. Iako su proizvodi kupljeni na OPG-ima 30-ak posto skuplji nego oni koje možemo naći na policama trgovačkih centara, mnogima su draže namirnice kojima znaju podrijetlo pa će onaj tko može radije platiti više.

Upola je jeftinije

Dolaze tako i po ekološku rajčicu u Gradiće pokraj Velike Gorice na OPG Zdenke Dodig koju će platiti 15 kuna. Naručuju Zagrepčani kod nje i blitvu po 20, papriku, luk i mrkvu za 15, krumpir po deset kuna... Izaberu između tridesetak vrsta raznog voća i povrća koje Zdenka Dodig uzgaja pod plastenicima, tako da velik dio proizvoda ima u ponudi tijekom cijele godine.

– U normalnim uvjetima brokulu, primjerice, špricaju 20 puta, i to uglavnom zbog prevencije. Onaj tko se time bavi ne želi riskirati da mu urod propadne. Ja koristim samo prirodno. Zemlju prihranjujem kompostom, bez grama umjetnog gnojiva – kaže vlasnica OPG-a.

Počela je kao hobist prije 15 godina, i to samo s kruškama, a sada vodi brigu o dva hektara zemlje pokraj svoje kuće. Zna uzgojiti i rajčice od 1,2 kilograma, veliki joj je izvor informacija YouTube, iako uglavnom radi onako kako su delali “stari” iz njezina kraja. Sve prekopava ručno, a pomažu joj volonteri međunarodne ekološke organizacije World Wide Opportunities on Organic Farms (WWOOF). Od svog povrća pravi i ajvare, šalše, đuveč, od voća razne pekmeze, a drži i kokoši, od kojih prodaje jaja po dvije kune, guske, patke, dok od kolege u Vukomeriću nabavlja mlijeko i radi vrhnje, maslac, ghee, sireve...

Proizvodima od mlijeka posvetila se i obitelj Grčević, čiji članovi u sirani u Gradcu Pokupskom, na samom jugu Zagrebačke županije, u neposrednoj blizini rijeke Kupe, za dobre sezone naprave oko dvije tone sira godišnje. U obiteljski su posao, osim Sanje i Ivana Grčevića, uključeni i njihov sin Damir te snaha Jelena, koja od 2014. vodi OPG. Drže 35 koza i desetak jarića. Pomuzeno mlijeko odmah prerađuju i dnevno naprave oko pet kilograma sira. Za jedan kilogram, koji košta oko 130 kuna, treba im desetak litara. A ako se sir dođe kupiti kod njih, “na kućni prag”, cijena je upola niža.

Uz obične i dimljene kuhane sireve, u ponudi imaju i one s raznim dodacima – koprivom, paprikom, koprom, sezamom, ali i medom, nevenom, grožđicama... Ako kupci imaju neku svoju posebnu želju, umiješaju i taj sastojak. Sezona pripremanja sira traje pet-šest mjeseci, a za jačih kiša, kada se Kupa izlije iz korita, dolazak do njihove farme posebno je zanimljiva dogodovština jer se na nju može stići samo čamcem. Godišnje za prodaju imaju i šezdesetak jarića, za čijim je mesom, kažu, najveća potražnja za Uskrs.

Koliko žive vage?

Na obiteljskom gospodarstvu u Jakuševcu, ali i na zemljištu u Donjem Dragonošcu, svinje pak uzgaja Marijo Bedeković, a osim što prodaje meso, radi i prerađevine – kobasice, čvarke, špek, kulen... Odojke prodaje za 12-15 kuna po kilogramu, a ima i crne slavonske svinje koje koštaju 16 kuna žive vage.

– Crne slavonske svinje dosegnu i do 200 kilograma. A imam i mesare koji meso pripreme za 200 kuna po komadu – kaže Bedeković.

Kilogram kulena na njegovoj farmi stoji 180 kuna, a slanine 80. “Friška” je kobasica 65 kuna, a osušena 100, također po kilogramu. Mogu se ondje kupiti i krvavice, ali i mast, dok kilogram čvaraka košta 120 kuna. I sve su te prerađevine od mesa crne svinje.

Marijo Bedeković s ostalim poljoprivrednicima dijeli i jednako radno vrijeme. Odnosno – nema ga. Ustaje u šest ujutro i radi do kasno navečer. Nema tu svetka ni petka, kažu OPG-ovci, kojima kupnja “na kućnom pragu” uvelike pomaže i da opstanu u tom poslu.•