Podbrežje je super ideja, ali je i Potemkinovo selo tako izgledalo

Jedna od poznatih povijesnih crtica govori o Grigoriju Aleksandroviču Potemkinu koji je krajem 18. stoljeća, u vrijeme vladavine ruske carice Katarine II., bio namjesnik novoosvojenih ruskih područja. Prema legendi, on je caricu toliko htio uvjeriti da je dobar upravitelj da je uz put kojim je ona prolazila dao izgraditi lažna sela iako je prostor zapravo bio pust. Napravio je kulise kuća, postavio lažne životinje, ljude... Zato se izraz Potemkinova sela i dan-danas koristi kao fraza za nešto što samo izvana izgleda kao da funkcionira, a zapravo u stvarnosti nije tako.

Jednako kao što su na prvu Potemkinova sela izgledala sjajno, tako na prvu odlično zvuči i ideja gradonačelnika Milana Bandića da se napravi naselje u kojemu će stanove po povoljnijim uvjetima moći kupiti ili uzeti u najam znanstveni novaci, mlade obitelji i oni slabijeg socijalnog statusa. S tom se svrhom i krenulo u izgradnju Podbrežja, naselja iza Sigeta s ukupno 1800 stanova, no prije objave liste prvih stanara, Grad je promijenio kriterije po kojima će se dodjeljivati. Tako bi, prema novom pravilniku, prednost pri dodjeli stanova trebali imati i vrhunski sportaši, branitelji, kulturni djelatnici i slobodni umjetnici, ali i gradski zaposlenici iz područja zdravstva i obrazovanja. Iza vijesti zbog koje su se na noge odmah digli skupštinari stoji ustvari činjenica da se na natječaj nije javilo dovoljno znanstvenih novaka. Grad tako neće davati nekome drugome stanove umjesto njih jer ih želi prevariti, nego jer ih se nije dovoljno javilo, pa nema smisla da stoje prazni.

No, to za sobom povlači još veći problem od mijenjanja kriterija u zadnji čas. Problem je što se pokazalo da je ideja o Podbrežju oduvijek bila samo lijepa priča bez pokrića. Jer ako je Grad sve već tako idealno isplanirao, onda je trebao unaprijed znati postoje li zainteresirani kupci za stanove koje rade. Ili Grad uopće ne provodi projekte da budu korisni nego da lijepo izgledaju. Baš poput Potemkinovih sela?