Ulice bez imena u kojima su se snalazili tek njezini rijetki stanovnici obilježje je Trešnjevke do dvadesetih godina 20. stoljeća. Radnici koji su gradili moderni Zagreb živjeli su u teškim uvjetima.
Jezgra današnje Trešnjevke, koja je dobila ime po lokalitetu Pod črešnjom (Črešnjevka) je prostor između Tratinske i Ozaljske ulice te oko Trešnjevačkog trga između njih. Prostor je do 20. stoljeća bio rijetko naseljen, s rijetkim manjim prigradskim selima poput Ljubljanice.
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće nastala je jezgra neplanski građenog naselja za siromašnije stanovništvo. Gradska općina nije vjerovala u to da će se taj kraj brzo razviti pa mu i nije posvećivala pozornost. Usto, stanovnici ovog prostora smatrani su prolaznicima koji će se nakon obavljenog posla vratiti u provinciju pa nikome nije bilo zanimljivo da u taj prostor ulaže. Ovdje nije bilo sanitarnog čvora, uređenih cesta ni rasvjete, a prometne veze bile su vrlo slabe.
Ipak u Zagrebu je bilo posla makar i za nadnicu pa se, unatoč izrazito lošim životnim uvjetima, stanovništvo ubrzano povećavalo. Stambeno pitanje velikim dijelom se rješavalo na brzinu sagrađenim kućicama na prostoru gdje je cijena zemljišta bila niska i moglo se graditi bez dozvole. Zbog toga su mnoge ulice krivudave, preuske i nepristupačne, a i mnoge kuće u Ozaljskoj ulici (tada se zvala Trešnjevka II.) sagrađene su izvan građevinske linije.
Svi planovi za humanizirana radnička naselja u to su vrijeme propali, a prva parcelacija, provedena 1923. godine, ubrzala je gradnju zbijenog naselja.