Još malo pa će se navršiti 35 godina otkako je počela gradnja Sveučilišne bolnice na ulazu u Zagreb.
Trebao je to biti medicinski kompleks koji bi se svrstao među najveće u svijetu, izdvajalo se za njega samodoprinosom, optimizam je bio velik, megalomanski, želja je bila izgraditi građevinu površine 250.000 četvornih metara. Deset je godina trajala gradnja, a onda je sve stalo. Nije doživjela sudbinu još jednog velikog objekta s pridjevom "sveučilišna", Nacionalne i sveučilišne knjižnice koja je danas na ponos gradu.
Bolnica u Blatu danas je kontrapunkt, gradsko ruglo. A trebala je, valjda, biti suparnikom istovjetnim institucijama u Ljubljani i Beogradu. Za razliku od prije par mjeseci, danas se do nje može doći s više strana jer prostor ispred nje je počišćen, sva se planirana njezina velebnost ponovo jasno vidi s Jadranske avenije. Trebao bi, kaže Bandić, to biti park. Barem sada nije sve tako tiho i nepomično, bageri dovršavaju svoj posao raščišćavanja, u utrobi se čuju glasovi, još je dio Sveučilišne u funkciji skladišta. Proći cijelom dužinom ovaj kompleks traži solidnu razinu kondicije. Ne može se ne ostati zapanjen veličinom zgrade za koju vrijeme zapravo nije ni počelo.
Ulazak u zgradu umnogome podsjeća na prizore iz Živih mrtvaca
Video: Slaven Petrić
Još se jasno vidi cijeli projekt, gdje su trebali biti ulazi, gdje šetnice, rasvjetni stupovi koji nikada nisu upaljeni nijemi su stražari i putokazi kamo treba krenuti. Ulazak u zgradu umnogome podsjeća na prizore iz Živih mrtvaca. Poneka prevrnuta stolica, ostavljeni kišobran, obješena kamionska guma koja je valjda služila za njihanje, govore da je bolnica posjećivana. Samo ne od onih koji su u njoj trebali obitavati. Nedaleko je amfiteatar namijenjen predavanjima, zatim prostor gdje su trebale biti poliklinike. Do svega toga trebalo je proći kroz glavni ulaz koji se, umjesto užurbanošću, diči prokišnjavanjem. Još je ostakljen stacionar, s relativno malo oštećenih površina, još stoji konstrukcija kroz koju se stizalo do rodilišta, okrenete li se, nad vama će se nijemo nadvijati tornjevi dimnjaka toplane.
Snimka dronom iz zraka otkriva kako krovovi već pomalo obrastaju. Neke procjene govore kako je gradnja 45 posto bolnice, koliko je dovršeno, stajala 263,3 milijuna maraka odnosno preračunato 157 milijuna eura. Ali, osim jeze, dojam je da nije sve to u tako lošem stanju i kako nije ovdje baš sve izgubljeno, da je sve to još dovoljno kvalitetno i čvrsto kako bi se stavilo u neku funkciju. Ili nas jednostavno "pere" nostalgija i želja da Zagreb dobije još nešto velebno pa nas kratkim izletom stečeni dojam zavarava.
No opet, ako tako nije i bolnica je samo za rušenje, onda čemu oko nje planirani park ako je u njegovu središtu raspadajuće truplo tiranosaura? Prostori su ogromni, od čuvara koji nas je upozorio da šetnja bespućima bolnice nije baš poželjna i da je kamera aktivna, doznajemo da se ovdje uredno radi, iz skladišta im, kaže počesto nešto i ukradu. Neke procjene govore o 500 milijuna eura potrebnih za sanaciju, a spominju se i nikad riješeni imovinsko-pravni odnosi. Jedna druga nedovršena građevina na drugom kraju grada kazuje kako od bolnice u Blatu nismo naučili ništa.
>>Propala gradilišta u susjedstvu noćna su mora, a nitko ih ne može ukloniti
Preseliti KBC Sestre Milosrdnice i napraviti Djecju Kliniku. Uzeti novce iz EU fondova. Gotovo za 3-4 godine. Ako ova vlada ostati upamcena, eto joj prilike. Internacionalizirati ju i zaradjivati od stranih pacijenata, a od HZZO-a samo odrzavati rezijske troskove...