Poruka iz pothodnika dokaz je da naš milijunski grad još ima srce i dušu

Ako noćite u ovom pothodniku, na papiru ispod napišite što vam je potrebno da biste što ugodnije proveli noć. 
Sadržaj je to poruke koja je prije nekoliko dana osvanula u pothodniku u Sigetu, a koja je ganula mnoge Zagrepčane.

Odmah pokraj zalijepljenog papirića ostavljena je i kemijska olovka da bi naši nerijetko zaboravljeni sugrađani mogli napisati kako im se barem malo mogu olakšati hladni i teški dani koji dolaze. 
Lijepa je to gesta, a istodobno i podsjetnik na one prave životne vrijednosti koje svi ponekad stavljamo u drugi plan. Dok žurnim korakom prolazimo pothodnikom, zamišljeni, sa svojim brigama i problemima, gotovo svakodnevno skrećemo glavu od tužnih pogleda i skvrčenih tijela koja sjede na hladnom tlu. Kao da su duhovi i kao da nas se njihova priča ne tiče, ignoriramo ih ili pak ponekad u njihove dlanove ubacimo kakav sitniš koji smo pronašli u džepu. Poneki im upute i prezriv pogled uz tiho i sebično mrmljanje “sami su si krivi” ili “nije ni meni lako”. Međutim, sve dokle nam taj isti, prazni, prašnjavi, ponekad zastrašujući pothodnik nije jedina opcija i mogućnost da se sakrijemo od hladne kiše ili vjetra, ni sami ne znamo koliko smo sretni. Nemojmo, stoga, zaboraviti da nitko od nas sa sigurnošću ne zna što nam nosi budućnost i da ne znamo koja priča stoji iza ljudi koje s takvom lakoćom osuđujemo i ignoriramo. Poruka dobrote i nade s početka priče zato bi nam trebala biti svjetlo i poticaj na promjenu i akciju da svi skupa budemo bolji ljudi i bolji sugrađani. Nije tako teško. Čak ni ako se ispostavi da je naša dobrota izigrana, ne smijemo dopustiti gorčini i razočaranju da nas obuzmu i da više nikome ne pružimo ruku.

Ujedno, poruka koja je osvanula u pothodniku alarm je i nadležnim i odgovornim tijelima da se pokrenu i prestanu na te ljude gledati kao na dio statistike i da ih napokon maknu s ulice. I podsjetnik da postoje važnija pitanja od ustaša i partizana, bista, imena trgova i spomenika.