Neki vole “gorostase” visoke i do tri i pol metra, a drugima su draži oni manji, koji jedva sežu do struka. Božićna drvca svih oblika i veličina u umjetnoj varijanti već se tjednima mogu pronaći u trgovinama, no oni koji vole miris svježih borovih iglica morat će strpjeti još nekoliko dana dok službeno ne počne sezona njihove prodaje na tržnicama i gradskim ulicama. Oni malo nestrpljiviji zaputit će se pak na jednu od obližnjih plantaža na kojima je prodaja već u tijeku.
Ne otpadaju iglice
I upravo bi posjet plantaži bio najbolja opcija, govori Ivan Pokupec iz Pojatna kod Zaprešića, jer se kupci tako mogu uvjeriti da je ono što uzimaju uistinu domaća proizvodnja. A mogu se, osim toga, i sami prošetati po plantaži te između čak sedam tisuća drvaca odabrati ono koje im najviše zapne za oko. Dok smo hodali njegovom plantažom koja se proteže na 15 hektara šume, običnim i srebrnim smrekama te nordijskim jelama nismo nazirali kraj, a vidjeli smo ih baš svih dimenzija, od “beba” visokih tek 20 centimetara koje će za sječu biti zrele tek tamo 2027. pa sve do “zrelih” primjeraka koji će se moći kupiti ove godine.
– Životni put drvca počinje trogodišnjom sadnicom koju smo nabavili u jednom od rasadnika, a zatim posadili. Nakon tri godine dolazi do nekih 50 centimetara visine i već se lijepo ukorijenila, a potom svake godine dobiva dodatnih 30 centimetara. Običnoj smreki treba oko šest godina da naraste na dva metra, a nordijskoj jeli između devet i deset godina – pojašnjava Pokupec. I svako od tih stabala treba neprestano “dadiljanje”, počevši od prihrane barem jednom godišnje do zaštite od bolesti, košnje okolnog raslinja i redovitog ručnog oblikovanja škarama kako bi dobila onaj “gusti” voluminozni oblik koji kupci najviše vole.
– Jedno desetogodišnje drvce za života je naraslo na visinu od oko dva metra, a mi smo ga u tom razdoblju obišli barem 76 puta. I tako puta deset tisuća stabala pa si možete izračunati koliko je to vremena. Na plantaži smo prosječno deset mjeseci u godini – prepričava Ivanova majka Marija Šoštarić-Pokupec, inženjerka šumarstva koja je ovaj obiteljski biznis počela prije trideset godina.
Malo koje drvce na plantaži “stanuje” dulje od 10 do 12 godina jer većina kupaca voli ona do dva i pol metra visine, premda je bilo i rekordera, kao i neobičnih narudžbi.
– Najviše “staža” imalo je drvce od 15 godina, došlo je do oko pet metara visine. Posebne narudžbe? Jednom je prilikom gospodin naručio drvce koje je moralo dopola biti ogoljeno jer je imao psa pa nije htio da skače po njemu – smije se Ivan Pokupec.
Cijelu godinu se, dakle, vlasnici plantaža pripremaju za blagdansko razdoblje, kad konačno dolazi vrijeme za sječu i prodaju koja traje do Badnjaka. Najpopularnija je, kao i već dugi niz godina, nordijska jela, a ona je ujedno i najskuplja pa doseže cijene od 200 do 400 kuna za primjerke visoke od dva do tri i pol metra. Omiljena je svima, kaže Pokupec, jer joj ne otpadaju iglice i dugo čuva svježinu.
Na drugom je mjestu srebrna smreka ili silber, za koju valja izdvojiti između 150 i 200 kuna, a nešto manje traže se obične smreke, koje su ujedno i najjeftinije, od 100 do 150 kuna za drvce od oko dva metra.
Od subote na 48 lokacija
Cijene su kod Pokupeca otprilike iste kao i lani, a Mario Beranek iz Svete Klare podignuo ih je za 10-ak posto.
– Dužni metar smreke bit će 90, a nordijske jela 100 kuna – kaže M. Beranek.
Prigodna prodaja na 133 mjesta na 48 gradskih lokacija počet će u subotu i trajati do Badnjaka. Što se tiče tržnica, riječ je o onima na Jarunu, Gajnicama, Britanskom trgu, Kustošiji i Dupcu.
Donijeti u svoj dom umjetno božićno drvce ili ipak ono “pravo” jedna je najvećih dilema za one koji ga vole ukrašavati u blagdansko doba. I dok se kupnja umjetnog mnogima čini kao ekološki prihvatljivija opcija, vlasnik plantaže u Pojatnom drži suprotno.
– Umjetni borovi su izrađeni od plastike, materijala koji se ne mogu reciklirati. I nisu deset godina stvarali kisik. Usto su takva drvca zasigurno došla iz uvoza i njima se ne potiče domaća proizvodnja – poručuje Ivan
Pokupec. •