Potres je ispraznio centar Zagreba: 'Ne pada mi napamet predati se makar do smrti popravljali ciglu po ciglu'

Bila je 1893., metropola je tek dobila Glavni kolodvor, a gradnja HNK se planirala kad su se prvi stanari uselili u zgradu u Deželićevu prilazu 69, koja je, usporedo s ubrzanim razvojem grada, 1913. dobila još dva kata. Točno 130 godina kasnije, međutim, ondje života više gotovo da i nema, govori Beata Novak, koja nas srdačno prima u stan na prvome katu.

– Moj suprug nije doživio da ga vidi obnovljenog – kaže umirovljena anesteziologinja. Cijeli centar je prazan, domeće, pa nije više ugodno ondje živjeti. – Noć otkrije pravo stanje, kada se ne upale svjetla na prozorima, a prometna gužva stane, tek onda vidite koliko je ljudi otišlo – ističe.

U “kući”, kako je zove, desetak je stanova, ali susjedi se mogu izbrojiti na prste jedne ruke. Brojni su u bescjenje prodali stanove neposredno nakon potresa. Zgrada je najprije imala narančastu naljepnicu, no detaljnijim je pregledom utvrđeno da oštećenja postoje, ali da je sigurna, pa je dobila zelenu. Tri godine kasnije stubište je i dalje popucano, na tavanu je šuta od potresa, a novca za obnovu nema.

– Na računu pričuve u trenutku potresa imali smo valjda dvije tisuće kuna – govori predstavnik stanara Marko Kovačić pa se ispričava jer fizički nije mogao donijeti svu dokumentaciju koju su od tada morali prikupiti. Refundirali su im samo 20% uloženog, i to iz Fonda za energetsku obnovu jer su sanirali krov koji je prokišnjavao.

– Za osnovne sanacije dijela krovišta i dimnjaka morali smo podići kredite od 560 tisuća kuna, što je pričuvu povećalo pet puta. Novca za dalje nemamo jer je stanara malo, a i oni su imali štete u svojim domovima – ističe Kovačić. A najveći je apsurd, dodaje B. Novak, to što su desetke tisuća kuna morali platiti gomilu dokumentacije za uklanjanje već srušenih dimnjaka i zabatnih zidova koji su pali sa susjedne zgrade.

Osim stanara, odande se iselio i optimizam. “Krpanje” štete nije dovoljno, zaključak je i inženjera koji je ocijenio da zgradu treba konstrukcijski ojačati, ali stanare je strah i zamisliti koliko bi to koštalo.

– No, ovdje sam provela svoj život i ne pada mi na pamet otići makar popravljala ciglu po ciglu – ne predaje se gospođa Novak.

Specijalni prilog o tri godine potresa u Zagrebu potražite i uz današnji Večernji list, a u nastavku pogledajte i okrugli stol Večernji TV-a na istu temu.

>> VIDEO: Obnova se pokrenula: Zagreb je na više od 90 posto potrošnje sredstava. Ne smije ni cent propasti