Poučak Uber ili kako se uspješno boriti protiv aplikacije

Hoće, neće, neće, hoće, na kraju je Uber ipak stigao. Oduševljenje nije dugo trajalo, odgledali smo još jedan déjà vu gdje se bratija s parkinga udružuje i zajednički udara po – aplikaciji.

Teško im je, nema živog protivnika. Oryx je bio tu, fizički prisutan, moglo mu se svašta pa je na kraju i izguran uz navodnu štetu od više desetaka milijuna kuna. Cammeo je bio nešto žilaviji, ostao je izgleda ponajviše zahvaljujući niskim troškovima operacije. Eko taxi nije bio neka prijetnja, nije se ničim izdizao, za regularnog "taksijanera" ekološki čistija vožnja ne znači ništa.

Žilav je ipak taj Uber, treba tu i pomoć Grada, koji nije dopustio besplatne vožnje, kao što ni Cammeo ne može više nuditi besplatna prva dva kilometra. Ne smeta Gradu ni to što uberovci ne stoje na stajalištima, licence ne daju, jer će nove izdati tek 2017. Ne uvažava se to što je u osnovi to najam vozila s vozačem.

A što ćemo mi dotad? Luksuz vožnje u novim VW-ima ili Audijima oduzeli su nam s Oryxom, jeftinu vožnju uspjeli su poskupiti kod Cammea, sada bi se naprosto riješili Ubera. Zauzvrat nude gotovo pa ništa. Nema propisa koji bi nalagao da vozila, ili barem neki njihov broj, mora u opremi imati sjedalicu za dijete ili omogućavati prijevoz kućnog ljubimca. Od ukidanja monopola Radio Taxija, a time i poništenja više tarife za noćnu vožnju, prijevoz prtljage i vožnju vikendom, od naših starih taksista nismo u pogledu kvalitete usluge dobili gotovo ništa.

Čak ni ujednačenu boju svih taksija koji gradom voze. Jedino najave da treba poskupjeti jer oni gomilaju gubitke. Osim što su jadne uberovce dali pohapsiti, nismo vidjeli vijest da je netko od regularnih taksijanera isprobao vožnju Uberom pa se uvjerio ima li tu niže cijene, većeg komfora, druge opasnosti. Da jest, uvjerio bi se da neke velike opasnosti nema. Razlika je jedino u aplikaciji. Koja ne dopušta zgodan trošak uspostave poziva koji se nameće onima koji smartphoneu nisu baš vični ili živoj osobi vjeruju više.