U 67. godini, nakon teške bolesti, jučer je preminuo Nikola Ćubela, dugogodišnji ravnatelj Zagrebačkog kazališta lutaka.
Svojim je djelovanjem ostavio neizbrisiv trag u tome kazalištu, ali i u hrvatskoj umjetnosti, pogotovo onoj lutkarskoj, dajući priliku mladim i iskusnim redateljima i glumcima da usvoje i zavole to zahtjevno umijeće, piše u priopćenju kazališta, kojem je Ćubela bio na čelu.
Nikola Ćubela od samoga početka svojega radnog vijeka djelovao je na hrvatskoj kulturnoj sceni kao uspješan voditelj, organizator i ravnatelj. Rođen je 6. prosinca 1946. u mjestu Potkraj (u općini Livno), a nakon završenog studija sociologije i filozofije na Filozofskome fakultetu u Zagrebu počeo je raditi u Muzičkoj omladini Hrvatske gdje je djelovao kao tajnik, rukovoditelj i direktor Kulturnog centra međunarodne federacije muzičke omladine u Grožnjanu. Od 1984. do 1988. godine obnašao je dužnost ravnatelja Zagrebačkog kazališta mladih gdje je, između ostaloga, inicirao i dovršio adaptaciju koncertne dvorane „Istra“, omogućivši time da ZKM nakon dugogodišnjeg rada u neodgovarajućim uvjetima dobije pozornicu kakvu zaslužuje i kojom se služi i danas.
Godine 1988. imenovan je za ravnatelja Zagrebačkog kazališta lutaka u kojemu je, između ostaloga, pokrenuo adaptaciju i rekonstrukciju kazališne zgrade. Nakon više godina djelovanja bez vlastite pozornice, ZKL je stekao uvjete da postane pravo središte lutkarske umjetnosti u hrvatskoj, te mjesto održavanja brojnih kulturnih, umjetničkih i obrazovnih događanja. U gotovo dvadeset pet godina, koliko je Nikola Ćubela bio na čelu ZKL-a, to je kazalište razvilo svoje umjetničke potencijale te zaživjelo kao jedna od vodećih kazališnih kuća za djecu u Hrvatskoj i stjecište različitih umjetničkih i lutkarskih stilova i poetika.
Nikola Ćubela u prvome je redu bio izniman organizator, čovjek koji je znao oko sebe okupiti ljude i potaknuti ih na umjetničko stvaranje. Premda sam nije imao umjetničkih ambicija, u gotovo dva i pol desetljeća koliko je proveo u Zagrebačkom kazalištu lutaka, djelovao je kao glavna figura iza paravana, skrbeći o tehničkim i organizacijskim preduvjetima umjetničkoga stvaranja bez kojih umjetnosti ne bi bilo. Obilježavala ga je izuzetna svjetonazorska širokogrudnost zahvaljujući kojoj je uspio stvoriti kazalište otvoreno najrazličitijim poetikama te surađivati sa širokom paletom suradnika unutar kazališta i izvan njega. Bio je rado viđen gost na hrvatskim i međunarodnim festivalima, na kojima je uvijek rado predstavljao svoju matičnu kuću, bezrezervno ponosan na njezine uspjehe te drag suradnik odgajateljima i učiteljima s kojima je njegovao konstruktivan odnos.
Suradnici i prijatelji pamtit će ga kao neumornog zaljubljenika u kazalište, čovjeka velikih planova i neiscrpne energije, ravnatelja kojemu je dobrobit suradnika uvijek bila na prvome mjestu, na čemu smo mu kao kolege duboko zahvalni. Omogućio nam je rad i život u pravednim i sigurnim uvjetima, otvarajući vrata kazališta ne samo iskusnim umjetnicima nego i onima koji se tek moraju okušati u lutkarskome umijeću, ozbiljan kada je to bilo potrebno i ležeran kada je to bilo moguće.
Mnogo je njegovih planova ostalo neostvareno, a njegov nagli odlazak u kazalištu će se još dugo bolno osjećati.
Datum i vrijeme pogreba bit će objavljeni naknadno.
legenda živi zauvjek---