Zahrđala ulazna vrata opasana lancem i lokotom, koja su čuvala derutnu vilu u Jurjevskoj 27, prizor je koji prolaznici više neće gledati.
Skele su okruživale vilu Lubienski još od ožujka, no ovih dana radnici dovršavaju posljednje detalje u obnovi zdanja iz 1881.
Popularno okupljalište
Još tada podignuta je, prema projektu arhitekta Kune Waidmanna, kao jednokatni neorenesansni ljetnikovac za vladina predstojnika baruna Živkovića. Kuću i dvorište 1894. kupuje biskup Josip Juraj Strossmayer, a u njoj dugo živi i grofica Zlata Lubienski, Strossmayerova nikad priznata unuka, sa svojom rođakinjom, berlinskom glumicom Tillom Durieux, koja je u Njemačkoj i rodnoj Austriji ostvarila brojne kazališne i filmske uloge. Ipak, u Zagrebu, kamo je prebjegla s mužem Židovom, trgovcem umjetnina, Tilla nije ostvarila glumačku karijeru.
No sa sobom je ponijela zbirku vrijednih umjetnina koje su Lubienski i Durieux izložile u sklopu malog muzeja u kući, na kojem su visjela platna slikarskih velikana poput Marca Chagalla, Paula Kleea i umjetnika iz cijelog svijeta.
– Od tri Chagalla, jedan je doniran Muzeju grada Zagreba (MGZ), kada je '80-ih Tillina nasljednica Erika Danhoff dio njezine ostavštine donirala muzeju – kaže voditeljica Zbirke umjetnina Tille Durieux Vesna Vrabec. Tilla i Zlata uživale su u tome da mladi umjetnici i studenti razgledavaju njihovo blago, a samoj Tilli i njezinu životu u vili u MGZ-u je posvećena jedna soba.
Između dva rata kuća je bila okupljalište intelektualaca, industrijalaca i umjetnika, svih koji su bili u izravnoj vezi s kazalištem – glumac i redatelj Mato Grković, glumica Božena Kraljeva, Dubravko Dujšin... Najčešće se razgovaralo o teatru, umjetnosti, ulogama, listale se knjige, izvodili se recitali i kućni skečevi. Tilla je tamo napisala i kazališni komad "Zagreb 1945", svojevrsnu autobiografiju u kojoj je opisivala atmosferu u Jurjevskoj 27.
– Tilla u njoj prikazuje sebe kao staru tetu koja prikriva partizane – piše u katalogu o njezinu životu autor Slavko Šterk, prvi voditelj zbirke. Tilla Durieux se u Zagrebu od 1941. do 1945. druži s ljevičarima, ilegalno pomaže antifašistički pokret, a antifašističke materijale pohranjuje u boce i zakopava u vrtu ispred kuće. Tilla dobiva konspirativno ime Puma, a Zlata ime Crvena grofica.
Monografija o vili
Poslijeratno razdoblje Tillina života, pak, obilježeno je radom u Zemaljskom kazalištu lutaka, za koji je izrađivala lutke, najčešće na balkonu zagrebačke vile u kojoj je ostala živjeti gotovo 20 godina, nakon što joj muža ubijaju na putu u Izrael. Nakon njihove smrti vila je prepuštena devastaciji, a svojedobno je kuća bila u vlasništvu obitelji Hrvoja Petrača. Trenutačno je u vlasništvu poduzetničkog bračnog para Bračun.
– Obnovljena je prema svim zakonima jer je spomenik kulture, uz svakodnevne konzultacije s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode – kazala je Anita Bračun. Svojedobno je spominjala da bi namjena vile trebala biti gospodarska te dodala kako je u izradi i monografija o povijesti kuće, koju piše profesor s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Dragan Damjanović.
– Manje je poznato da Kuno Waidmann nije jedini arhitekt zaslužan za izgled vile. On ju je projektirao u suradnji s Hermanom Bolléom – kaže Damjanović, koji je napisao knjigu o Bolléu. Informaciju je našao u članku Ise Kršnjavoga u dnevnom listu Pozor, kad se vila gradila. Monografija, koja još nema službeno ime, trebala bi u tisak nagodinu.