Bila je to ratna 1992. godina. Na prvom urbanističko-arhitektonskom natječaju u Hrvatskoj nakon raspada bivše države, za oblikovanje prostora Hrvatske bratske zajednice i središnjeg trga u Zagrebu glavnu nagradu odnijeli su Helena i Hrvoje Njirić. Bio je to anketni natječaj kojim je određena namjena središnjeg reprezentativnog prostora modernog Zagreba.
Originalni natječaj
Na temelju tog natječaja grade se kontroverzne fontane kod NSB-a, a iako je Helena Paver Njirić, koja je kasnije preuzela taj projekt, s Gradom Zagrebom potpisala ugovor o izradi idejnog projekta još 2009. godine, u protekle tri godine nigdje nije predstavljen originalni rad iz 1992. Dok Poglavarstvo tvrdi da je autorica Helena Paver Njirić izradila projektnu dokumentaciju temeljem prvonagrađenog rada, činjenica je da originalni natječaj za zagrebačku os nema previše dodirnih točaka s radovima koji se danas izvode.
To priznaje i predsjednik Udruge hrvatskih arhitekata Hrvoje Hrabak.
– Ovo što se gradi ne prati ni u kojem stupnju razvojni aspekt projekta s tog natječaja – kaže Hrabak. No, dodaje, 1992. natječaj je bio raspisan za čitav potez od Glavnog kolodvora do Novog Zagreba, a ovo što se danas gradi samo je mali projekt u sklopu većeg.
Paromlin medijski centar
Nagrađeni projekti predstavljeni su u časopisu Čovjek i prostor 1992. godine, gdje za prvonagrađeni projekt Njirićevih stoji kako je taj prostor zamišljen kao „gigantski objekt spektakla“ nazvan Circus Maximus. Na mjestu fontani trebala je biti rock arena, na Trnju kino na otvorenom, skate i bmx piste, dok su na mjestu parka u Vukovarskoj, ispred NSB-a, smjestili gradski tržni centar sa 4 tornja, koji je prekriven elektroničkom plohom na krovu.
Paromlin je zamišljen kao medijski centar, uz Trnjansku su predviđene urbane vile, ali i most-zgrada, koji bi povezivao Most mladosti s Vukovarskom preko istočnog kraka Ulice Hrvatske bratske zajednice. Jedine fontane koje su predviđene su ispred Lisinskog, gdje i hokejaško igralište.
Čitav projekt zaokružen je studentskom kapelom na jugu, koja u obliku križa ulazi pod zemlju. No, dok je Grad u minusu pola milijarde kuna, a gradska blagajna krpa se poskupljenjima, gradonačelnik gradi fontane na prostoru koji bi trebao biti reprezentativni ulazak u metropolu, što je samo nastavak politike izbjegavanja urbanog planiranja.
Odlično je to urbano planirenje kojemu je cilj zatrti i posljednju vlat trave. A kako je krenulo, pitanje je dana kada će u Zagrebu nestati trgovi, jer glupo je imati bilo kakav slobodan veći prostor u gradu kad može sve biti izgrađeno, zar ne?