U Zagrebu su se lani dogodile 802 prijevare, od kojih je policija riješila čak 96 posto, piše u izvješću Policijske uprave zagrebačke, koje će se uskoro naći na sjednici Gradske skupštine. Bez obzira na visoku učinkovitost policije, zagrebački su prevaranti vrlo maštoviti i uvjerljivi u varanju pa na njihove trikove ne "padaju" samo naivni građani. Nedavni je slučaj lažnoga veleposlanika Republike Guinee Bissau, koji se čak družio s visokim hrvatskim dužnosnicima, a svojim je krivotvorenjem i prijevarama zaradio milijune kuna, svratio pozornost javnosti.
- Jedan je od najzanimljivijih varalica tijekom prošlogodišnjega ljeta unajmio stan na Jarunu te pribavio osobnu iskaznicu na ime vlasnika stana. Uz pomoć krivotvorine izvadio je vlasnički list za stan te ga prodao za 70 tisuća eura. Pravi je vlasnik saznao za prijevaru tek kada su susjedi javili da njihov stan netko preuređuje - rekla je glasnogovornica PU zagrebačke Gordana Vulama.
Nevjerojatan je i slučaj Zagrepčanina koji se prevarenim žrtvama "lanaca na sreću" predstavio kao osoba s velikim društvenim utjecajem te im ponudio ubrzanje sudskoga i policijskog postupka. Za "zastupanje" žrtava pred sudom uzimao je novac - sve dok nisu shvatili da su ponovno prevareni!
Klasične su primjere "sitnih" varalica Večernjakovi novinari zatekli na jučerašnjem sajmu na Hreliću gdje su "šibicari" od naivnih posjetitelja po "rundi" uzimali stotine eura.
Trik je vrlo jednostavan - postariji je "šibicar" skupini od desetak ljudi pokazao tri karte, od kojih su dvije prazne, a na jednoj je džoker. Zadatak je nakon nekoliko premještanja pronaći džoker. Svojoj je ekipi šibicar prvo podijelio gotovo tisuću eura. To je privuklo nekoliko naivnih prolaznika koji su ostali bez nekoliko stotina eura. U samo nekoliko minuta šibicar je zaradio dvostruko i nestao.
- Ne uzimam pet kuna. Da igram na sitno, ne bih zaradio za "grand cherokee" i ne bih mogao plaćati kamatu od dvadeset tisuća eura na godinu - ljutio se drugi, profesionalniji varalica koji za trikove rabi ukrašene kutije šibica. Nakon "šibicarenja" otišao je u prvi kafić u kojem je platio svoju ekipu kojoj je posao da povisuje uloge.
Za razgovor je tražio novac, jer kako kaže, besplatno ni ne spava. Nekad je radio kao novinar u Parizu i Londonu, ali se zbog male plaće "bacio" u unosniji posao.
Mislav Sokol, Romana Vukadin