Dražen Petrović u Šibeniku, Krešo Ćosić u Zadru, Frane Matošić i Bernard Bajdo Vukas u Splitu... Iako metropola nije poput obale vična muralima koje krase legende hrvatskog sporta, prvi bi se mogli pojaviti na zgradama uz put kojim su vatreni prolazili od zračne luke do Trga bana Jelačića.
Veliki Vedran Ćorluka mogao bi krasiti svoju Sloboštinu, zagrljeni kapetan Luka Modrić i izbornik Zlatko Dalić pratiti Zagrepčane koji prolaze pored fontana, a Šime Vrsaljko mogao bi ležati na travi u Frankopanskoj. Naravno, u slučaju da ideja o muralima na “putu slave” zaista i oživi jer, iako Zagrepčani misle da je genijalna, provesti je i nije baš najlakše.
– Smjestit ćemo mi Vedrana ovdje, prije ili kasnije. Tablu s njegovim imenom već imamo, kaj ga ne bi stavili i u prirodnoj veličini – objašnjavali su nam jučer u Sloboštini, odakle je ideja o “putu slave” i potekla. Napravili su natpis za trg s imenom viceprvaka svijeta iz svog kvarta, a razlog tome bio je vrlo jednostavan – Ćorluka je jednom rekao: “Ovo je moj trg”.
Da je službena procedura ipak nešto kompliciranija, odnosno da se njihov prijedlog o imenu trga mora uvrstiti u poseban fond, pa o tome je li ime prikladno mora raspravljati skupštinski Odbor za imenovanja, a nakon toga i sama Skupština, jasno im je. Stoga bi mural, kažu, bio bolje rješenje. Što se njihova kvarta tiče, možda i bi, jer zgrade su to o kojima odlučuju isključivo suvlasnici. Točnije, da bi oslikali fasadu dovoljno je da se slože svi oni koji u zgradi žive. A kako bi sloboštinski Ćorluka bio vidljiv što više ljudi, predložili smo im da mural smjeste na rub kvarta, uz Ulicu Savezne Republike Njemačke.
Zgrada je to sa sedam katova, a točno prema križanju SR Njemačke s Vatikanskom zid je zgrade na kojem nema prozora te je posve bijel pa bi se na njemu bez problema mogao smjestiti Čarli visok petnaestak metara.
– Ovisno o kompleksnosti murala, oslikavanje jednog zida od 15 metara trajalo bi otprilike tjedan dana – pojasnio nam je ulični umjetnik Boris Bare pa dodao kako je općenito oslikavanje murala velik posao. Od dozvole stanara, postavljanja skele, dizalice, materijala pa do ugovaranja posla sa samim umjetnikom.
– To bi moglo stajati oko 30 tisuća kuna po zgradi. Materijal je 15-20 tisuća, plus ekipa koja radi. Jer to je tjedan danonoćnog posla – rekao je Boris Bare.
Mogu biti i panoi
Sama ideja o muralima reprezentativcima čini mu se, kaže, kao lijepa gesta, ali i dobar način kako riješiti probleme oronulih zgrada ili samo onih koje na sebi imaju “praznog mjesta”. Na “putu slave” takvih zgrada ima uz fontane na Trnju, u Savskoj, Frankopanskoj...
Djelić “slikarskog platna” našao bi se i na Trgu bana Jelačića. Sama jezgra grada, međutim, specifična je jer pripada povijesnoj urbanoj cjelini pa se na tim zgradama ne smije raditi ništa.
– Možda bi za taj dio rješenje bili neki panoi, primjerice. Ali prije svega, trebalo bi napraviti prostornu i umjetničku analizu, točno vidjeti kamo bi se murali smjestili i na koji način – kaže urbanist Niko Gamulin, pa dodaje kako je i njih moguće napraviti tako da budu privremeni.
Oni koji su, međutim, svakako trajni jest grafit Luke Modrića u ruskom Kazanu, ali i onaj Marija Mandžukića na stadionu NK Marsonije u rodnom mu Slavonskom Brodu, gdje se smjestio pored Ivice Olića.
Anketa Večernjeg lista
>> Pogledajte najbolje trenutke s dočeka Vatrenih
Mogli bi nacrtati i Frljića u prirodnoj veličini na dupe Rade Borić.